Odbor za ljudska prava

Committee for Human Rights

SERBIA

16000 Leskovac

office:Svetozara Markovica br.37

tel/fax:+381 16 215 922

www.humanrightsle.org

e-mail:nesic@eunet.rs

 

Leskovac dana 24.01.2010 godine

 

GODISNJI IZVESTAJ  ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U LESKOVCU, O STANJU LJUDSKIH PRAVA NA TERITORIJI JABLANICKOG I DELA PCINJSKOG OKRUGA  SA ASPEKTA DEKLARACIJE GENERALNE SKUPSTINE UN O LJUDSKIM PRAVIMA, I RADU ODBORA NA ZASTITI I AFIRMACIJI TIH PRAVA U 2009 GODINI

 

                U IZVESTAJNOM PERIODU Odboru za ljudska prava u Leskovcu za pravnu pomoc i savete obratila su se  602 coveka  ili preko 54   mesecno, koji su za rad Odbora saznali iz medija, od svojih prijatelja ili poznanika ranijih i sadasnjih korisnika nasih usluga, ili preko sajta Odbora, sa pismenom dokumentacijom o svojim problemima.

                Od ukupnog broja ljudi koji su nam se u izvestajnom periodu obracali za pomoc i savete, 542 korisnika je doslo neposredno u kancelariju Odbora, dok su nam se 11 korisnika, obratila posredno telefonom a 49 pismom.

                U izvestajnom periodu  obratila su nam se 568 korisnika, ciji su slucajevi iz oblasti koje su predmet paznje i pracenja Odbora, dok su nam se  u istom periodu obratila 34 korisnika, ciji slucajevi nisu iz oblasti koje su predmet nase paznje.

                U izvestajnom periodu pravnu pomoc u slucajevima iz oblasti koje su predmet nase paznje  od Odbora trazilo je i dobilo 564 ljudi,  dok je pravnu pomoc iz oblasti koje nisu predmet nase paznje trazilo 16 ljudi.

                U izvestajnom periodu pravne savete  iz oblasti koje su predmet nase paznje od Odbora je trazio i dobilo 568 ljudi ,dok  je u istom periodu pravne savete iz oblasti koje nisu predmet nase paznje trazio i dobilo 34 korisnika.

                U  izvestajnom periodu u razmatranje za zastupanje uzeli smo slucajeve  107 ljudi,  dok smo za zastupanje uzeli slucajeve  96 coveka.

                 U izvestajnom periodu za potrebe ljudi korisnika nasih usluga napisali smo 27 tuzbe, 5  Zahteva za sprovodjenje istrage, 2 krivicne prijave, 55 zalbe , 26 Prituzbe, 2 Predloga za ponavljanje postupka,  2 Revizije, 28 Predstavke Evropskom sudu u Strazburu, 2 podnesak razne vrste, 1 predloga za dozvolu izvrsenja, 1 Optznicu, 7 prigovora protiv Optuznice, 2 zahteva za pristup informacijama od javnog znacaja, 4 Ustavne zalbe..

                  U izvestajnom periodu advokat Odbora je  korisnike nasih usluga zastupao  na 145 rocista u parnicnim predmetima, i na 72 rocista u krivicnim predmetima,.

                  Nacionalna struktura ljudi koji su nam se obracali za pravnu pomoc i savete u izvestajnom periodu izgleda na sledeci nacin: Srbi -575,  Romi 12, Albanici 5 , Bugari 3 , Hrvati 2, Muslimani 2, Iracanin 1, I makedonac 1..

                   U izvestajnom periodu vise puta smo obisli lica lisena slobode u Kazneno popravnom zavodu u Nisu, Zabeli I Sremskoj Mitrovici, i uverili se u izuzetne lose uslove za boravak i zivot osudjenika  i los tretman zatvorskih vlasti prema zatvorenicima koji se granici sa svirepim nehumanim ponizavajucim postupanjem u toj ustanovi, s anajvecim brojem umrlih I bolesnih zatvorenika.

U dva navrata obisli smo nase klijente u Kazneno popravnom zavodu Zabela, jednom u Kazneno popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici.Klijenti smesteni u kazneo popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici nemaju primedbe na tretman osloblja prema njima, dok se klijenti iz kazneno popravnog zvaoda u Zabeli zale na teske I svireope uslove u paviljonu 7, gde su nasi klijenti drzani u izolaciji I po vise meseci, u odeljenjima pojacanog nadzora, navodno zbog njihove licne bezbednosti.

                  Struktura prava povodom cijeg krsenja ili ugrozavanja su nam se javljali ljudi u 2009 godini, sa aspekta Deklaracije Generalne skupstine UN o ljudskim pravima, ima sledeci izgled:

 

      -      cl.1 Deklaracije, pravo na jednakost I dostojanstvo, 1 slucaj.

-          cl.3  Deklaracije,  pravo na zivot , slobodu u licnu bezbednost,  9 slucaja,

-          cl.5 Deklaracije, zabrana mucenje svirepog necovecnog ponizavajuceg postupanja ili kaznjavanja, 32,

-          cl.7 Deklaracije,  pravo svih ljudi da ih zakon jednako stiti  bez diskriminacije od dela krsenja prava priznatih Deklaracijom, 177 slucaja,

-          cl.8 Deklaracije pravo ljudi da  ih nadlezni nacionalni sudovi efikasno stite od dela  krsenja osnovnih prava  koja su im prinata Ustavom i zakonom, 83 slucaja,

-          cl.10 Deklaracije,  pravo ljudi na pravicno sudjenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom u razumnom roku, 196 slucajeva,

-          cl.12 Deklaracije,  zabrana proizvoljnog mesanja u licni i porodicni zivot, stan ili prepisku, 6 slucaja,

-          cl.17 Deklaracije, pravo na imovinu i nesmetano uzivanje imovine, 253 slucajeva,  oduzimanje imovine od strane  opstina gradskog zemljsita, lisavanje imovine od drzavnih monopolskih firmi  i u sudskom izvrsnom postupku nenaplacivanjem potrazivanja ljudi od strane sudova u izvrsnom postupku,

-          cl.23 Deklaracije, pravo na rad i zadovoljavajuce uslove rada 108 slucaja,

-          cl.25 Deklaracije, pravo na zadovoljavajuci zivotni standard, 1 slucaj

 

Iz numerickog dela izvestaja utvrdjujemo  kontinuitet krsenja prava na efikasnu sudsku zastitu cl.8  i prava na pravicno sudjenje cl.10 Deklaracije, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom u kontinuitetu u toku cele godine na vrlo visokom nivou. To je posledica cinjenice da se na celu Minsitarstva pravosudja nalazi zena koja nije nikada bila poznata u pravnickim krugovima ni kao pravni teoreticar a jos manje kao pravni prakticar, dakle potpuni laik , koja nije sposobna da shvati ni sustinu problema u pravosudju a kamoli da ih delotvorno resava, sto dalje ima za posledicu da ista umesto da probleme u pravosudju resava afirmacijom mentaliteta pravicnog sudjenja, vrsi naoruzavanje sudova jacanjem sudske straze i obezbedjenja, sto ukazuje da integritet sudija i sudstva nije sposobna da stiti izgradnjom poverenja i ugleda sudija i pravosudja, a mozda joj tako nesto nije ni poznato. Takodje stoji i cinjenica  da je pravosudje na teritoriji koja je predmet nase paznje bilo potpuno privatizovano do Decembra 2009 godine, i pod neposrednom kontrolom oligarhijskih grupa na lokalnom i republickom nivou, u kome su nosioci  pravosudnih funkcija umesto da primenjuju zakon, primenjivali “neregulisanu privatnu pravdu” u interesu oligarha i svom interesu, dok je drzava u oblasti pravosudja igrala ulogu “mazohistickog adaptera”, koji organizuje i finansira ogromnu trznicu na kojoj su pravosudne i policijske bande slobodno trgovale, ljudskom slobodom, ljudskom imovinom i celokupnim ljudskim sudbinama, oslobodjeni straha od bilo kakve odgovornosti, jer ih drzava koja ih je izabrala i koja ih placala nije kontrolisala, vac je pasivno posmtrala zbivanja na trzistu ljudskih sudbina.

U Decembru mesecu 2009 godine, na kraju izvestanog perioda, aktuelna vlast, je izvrsila ono sto predhodne vlasti nisu uradile 9 godina, a trebale su da urade. Naime aktuelna vlast je smogla snage da izvrsi reformu pravosudja, smenivsi vecinu  korumpiranih sudija I sudija “umrezenih” u organizovani kriminal, uz pojedinacne  propuste kada su iz pravosudja udaljeni zaista vrsni strucnjaci, cime je u pravosudju stvorena u principu zdrava osnova za  izgradnju sistema vrednosti, afirmaciju principa pravicnog sudjenja, kojim se integritet sudova I sudija mnogo efikasnije stiti od sitema kojim se sudske zgarde I sudije bran etesko naoruznaom sudskom strazom, I policijskom zastitom, a sto je najvaznije stvoreni su zdravi temelji za izgradnju pravne a samim tim I imovinske sigurnosti, od kojih zavisi  napredak I funkcionisanje svake civilizovane drzave.

Primetili smo  da su se reformama u pravosudju najvise protivili I kritikovali je pojedinci I grupe, koju su ili doprinele stanju haosa u pravosudju, ili su takvo stanje odrzavale I koristile, sto je rezulatat cinjenice da drzava istovremeno nije uspostavila I efikasan sistem odgovornosti za stanje haosa u pravosudju, izvodjenjem pred liz epravde nosioca pravosudnih funkcija, koji su drzavu, narod I pravna lica zavili u crno, a drzavu I maksimalno kompromitovali kao jednu od najkorumpiranijih I pravno I imovinski najnesigurnijih drzava u civilizovanom svetu.

Pred aktuelnom vlascu je sada jedan takodje tezak zadatak, da u sistemu pravosudja uspostavi I afirmise princip odgovornosti, pre svega onih koji su  izgradili stanje haosa u pravosudju Republike Srbije, odrzavali ga I obilato koristili za svoju korist I korist oligarhijskih grupa koje iza njh stoje I kojima su umesto drzave polagali racune, a na stetu drzavnog budzeta, pravnih lica pre svega privrednih subjekata I gradjana, koje su doveli u polozaj ogolelog predmeta dominacije, da se ne bi dozvolilo ponavljanje predhodnog haoticnog stanja..Bicemo svedoci uspostavljanja takvog principa, kada budemo videli da sudije budu sposobne” da sude sudijama” odnosno tuziocima I drugim nosiocima, ili bivsim nosiocima pravosudnih funkcija, bez straha od bilo kakve odgovornosti., shodno nalogu iz Zakljucnih primedbi od 29.07.2004 godine Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih Nacija odeljak “C/9” Republici Srbiji.

Katastrofalnom stanju u pravosudju poseban doprinos je dao takozvani  Nadzorni odbor Vrhovnog suda Srbije, koji nije bio sposoban da vrsi i nije ni vrsio funkciju koju mu je odredio Zakon o sudijama i Republicko javno tuzilastvo koje je obezvredilo institut Zastite zakonitosti.,

Sistem pravosduja posebno je kompromitovan u slucaju tuzbi na hiljade “ratnih vojnih veterana, “kojima drzav nije isplatila dugovane dnevnice za ucesce u ratu 1999 godine, cije tuzbe su sudovi odbacivali masovno, zbog takozvane “apsolutnr nenadleznosti” mada su sudovi u Vranju 2002 godine I 2003 godine,m usvojili na stotine takvih tuzbi, a pravnosnazno odbili prigovore drzave da sudovi nisu nadlezni da sude u takvim sporovima Posebmno zabrinjava cinjenica da je Prvi Opstinski sud u beogradu na stotine takvih tuzbio odbacio zbog apsolutne nenadleznosti, “ na osnovu zausetog stava” kako pise u pojedinim zapisnicima sa rocista, a ne na osnovu neposredne usmene I javne rsprava, kako trazi opdredba cl.1 protokola br.1 uz Evropsku konvenciju, I odredba cl.32 st.1 ustava Republike Srbije, sto znaci da je drzava direktnim uticajem na sudodove na hiljade svoj gradjana sprecila da io njihovim imovinskim pravima I obavezama odluci nezavistan I nepristrasan sud, na osnovu rasprave, krseci im masovno pravo na pravicno sudjenje.

Jos vise zabrinjava cinjenica da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, po podnetim predstavkama rezervista, a nakon posete Minsitra za Evropske integracije I podpresednika Srpske Vlade Bozidara Djelica zauzeo stav, o neophodnosti ustavne zalbe, kao delotvornog pravnog sredstva, kao uslova za obracanje Evrospkom sudu, cime je kod advokata koji pisu Predstavke sudu u Strazburu I uopste u pravnickoj javnosti stvorena opravdana sumnja da lobisti Srbije, imaju neposredan uticaj na rad Suda u Strazburu, cime je ozbiljo poljuljan kredibilitet toga suda u ocima gradjana Srbije. Naime stvorena je jedna nelogicna situacija da dok se Misioje OEBS-a, kancelarija Evropske komisije I kancelarije za pridruzivanje EU, maksimalno trude da gradjanima Srbije priblize Evropske institucije, Evrospki sud za Ljudska prava u Strazburu, davanjem svojstva delotvornosti ustavnoj zalbi, kao uslovu z aobracanje Sudu, kompromituje Evrospke institucije I mesa se u unutrasnje stvari Srbije, sto njegov posao nije. Naime postavlja se pitanje ako sama Drzava Republika Srbija u odredbi cl.22 st.2 ustav, ne uslovljava obracanje medjunarodnim institucijama, podnosenjem ustavne zalbe, a sam Ustavni sud se izjasnjava da on nije INSTANCIONI SUD u pravnom sistemu Republike Srbije, sto znaci da ni Ustavna zlaba nije INSTANCIONO pravnos redstvo, zasto ga Sud kao takvo tretira. Ukoliko je takav stav Suda  rezulata politickog dogovora sa Srpskim vlastima, da s epo svaku cenu nadje razlog da se veliki broj predstavki protiv Srbije, pred Sudom, odbace po svaku cenu na procesnom terenu,  na sta ukazuje I ponasanje Suda u slucaju Vucko Manojlovic protiv Srbije , onda smo svedoci najveceg kompromitovanja Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u njegovoj istoriji, koje instituciju zaduzenu da u Evropi afirmise pravo na pravicno sudjenje iz l.6 Konvencije, pretvara u placenika jedne drzave, cime se bave I najuticajnije nevladine organizacije iz oblasti ljudskih prava u Svetu.Zalosna slika za Sud I za sudije.

I Zakljucak je da u drzavi Republici Srbiji u 2009 godini, nije postojala pravna sigurnost za gradjane i pravna lica.

 

Iz numerickog dela izvestaja utvrdjujemo da su nam se u 2009 godini, takodje u kontinuitetu i na visokom nivou cak  javljali ljudi kojima je povredjeno pravo na imovinu i nesmetano uzivanje imovine iz cl.17 Deklaracije, cak 253 korisnika, sto se posebno odnosi na oduzimanje zemljsita ljudima od strane opstinskih vlasti, oduzimanje imovine od strane drzavnih monopolskih firmi preko odredbe cl.84 st.2 Ustava koja zabranjuje monopole osim  kada zakon to dozvoljava za drzavne monopolske firme u oblasti energetike, telekomunikacija i slicno , i nepostojanja skoro nikakve pravne zastite pravo svojine gradjana od strane sudova , a pogotovu ne u skladu sa odredbom cl.1 Protokola br.1 uz Evropsku konvenciju za zastitu ljudskih prava, obzirom da domaci Ustav u cl.58 pod “Pravom na imovinu” stiti  pravo svojine, koje je uzi pojam od prava na imovinu koje priznaje i stiti cl.1 Protokola br.1 uz Evropsku konvenciju.Posebno je uocene nespremnost sudova da pruze adekvatnu zastitu pravu na imovinu, kako u pogledu neposrednog ugrozavanja imovine tako i u pogledu nespremnosti da na brz i efikasan nacin naplate imovinska potrazivanja ljudi u izvrsnom postupku, sto ima za posledicu imovinsko pravnu nesigurnost gradjana u Srbiji, a sa druge strane cinjenicu da pred Evrospkim sudom za ljudska prava u Strazburu najveci broj postupaka protiv Srbije tece zbog povrede prava na pravicno sudjenje iz cl.6 Konvencije i povrede prava na imovinu.

Iz prednjeg se moze zakljciti da u 2009 godini, imovinska sigurnost “ nije stanovala” u Republici Srbiji.

Iz numerickog dela izvestaja konstatujemo veliki broj slucajeva krsenja”opste zabrane diskriminacije”,  I to uglavom u slucajevima “ratnih veterana”, jer je drzav jednom velikom broju veterana dugovane”dnevnice” isplatila bilo po osnovu sudskih presuda, bilo kao pomoc ziteljima nerazvijenih opstina, a drugoj velikoj grupi od vise hiljada ljudi tkave dnevnice nije ispltila, cime ih je dovela I diskriminisan polozaj u odnosu na prvu grupu, a svi su gradjani site drzave, I deklarativno u njoj imaju ista prava.

 

Analizom numerickog dela izvestaja utvrdjujemo da se na trecem mestu po broju  ljudi koji su nam se u izvestajnom periodu javili za pomoc i savete javljaju slucajevi krsenja prava na rad i zadovoljavajuce uslove rada zaposlenih  iz cl.23 Deklaracije, 108 slucajeva, kao posledica nedovrsene privatizacije, nepostojanja jakog sistema Sindikalnih organizacija, loseg rada Inspekcijskih sluzbi i sudova koji ne pruzaju efikasnu sudsku zastitu ljudima kojima su ovakva prava povredjena ili ugrozena.

 

U izvestajnom periodu  na relativno niskom mesecnom nivou ali u kontinuitetu, utvrdjujemo krsenje zabrane mucenja svirepog necovecnog ponizavajuceg postupanja ili kaznjavanja iz cl.5 Deklaracije. Pri tome sa zadovoljstvom konstatujemo da su slucajevi policijske torture svedeni na minimum, ali da belezimo povecanje slucajeva mucenje, i zlostavljanja zatvorenika u Kazneno popravim zavodima u Nisu, Zabeli , koji su izlozeni neljudskom i nehumanom tretmanu posebno u paviljonu “7” u kazneno popravnomz avodu u Zabeli I uopste u Kazneno popravnom zavodu u Nisu.U ovom poglavlju posebno je potrebno istaci slucajeve mucenja Zorana Jotica, Igora Gajica i Gorana Petrovica iz Krusevca, koji su muceni od strane policije u akciji “Sablja”  a u kojima policija i tuzilastva nisu sproveli brzu i nepristrasnu istragu u cilju otkrivanja pripadnika policije koji su navedena lica mucli i izvodjenja pred sud pripadnika policije koji su navedena lica mucili, iako postoji sluzbeni izvestaj policije o zlostavljanju ovih lica.

Ovi slucajevi su utoliko tezi kada je pzonato da je Komitet z aljudska prava Ujedinjenih nacija u “ zakljucnim primedbama”  od 29.07.2004 godine, na Izvestaj republike Srbije o stanju ljudskih prava,  pod brojem 13 Zakljucnih primedbi, izricito zahtevao od Srpskih vlasti da “procesuiraju” sve ovakve slucajeve, a drzava to nije ucinila, I o nalozima suda I radu na ovim slucajevima, ne daje Komitetu ni izvestaj niti bilo koji podatak, u svom novom izvestaju koji je komitetu podnela 2008 godine,a koji ce biti razmatran pocetkom 2010.godine.

Postavlja se pitanje da li vlasti Republike Srbije, uopste uvazavaju Komiet za ljudska prava UN, ili ga ignorisu, na njima svojstven nacin.

U izvestajnom periodu belezimo i  samo 9 slucaja povrede prava na zivot i slobodu iz cl.3 Deklaracije. Posebnu paznju zasluzuje slucaj Vucka Manojlovica iz Leskovca  na izdrzavanju kazne u kazneno popravnom zavodu u Nisu, koji je 1985 godine osudjen od strane Okruznog suda u Nisu na maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina zatvora, koju je zakon poznavao 1984 godine u vreme kada je Manojlovic izvrsio krivicna dela za koje je osudjen.Vrhovni sud Srbije mu je maksimalnu kaznu zatvora po zalbi tuzilastva preinacio u Smrtnu kaznu, koja nad Vuckom nije izvrsena do Avgusta 2002 godine, dakle vise od 17 godina je cekao na izvrsenje smrtne kazne, da bi Avgusta 2002 godine, zbog priprema Republike Srbije za ulazak u Savet Evrope,jer bi izvrsenje smrtne kazne maksimalno kompromitovalo drzavu, bio pomilovan tako sto  mu je Predsednik drzave smrtnu kaznu zamenio kaznom zatvora od 40 godina, koju zakonodavstvo u Jugoslaviji i Srbiji, uopste nije poznavala 1984 godine, kada su krivicna dela za koje je Manojlovic osudjen navodno izvrsena, cime je Manojlovicu povredjeno pravo na Kaznjavanje na osnovu zakona, a od 28 Decembra 2004 godine, vlast u Srbiji Manojlovica drzi u zatvoru lisenog slobode protivno napred navedenom principu, koji predstavlja opsteprihvaceno pravilo medjunarodnog prava, i krsi mu pravo na slobodu.Odbor je na to ukazo predsedniku Republike Srbije Borisu Tadicu, i pozvao ga da afirmacijom principa o Kaznjavanju lica samo na osnovu zakona, Manojlovica pomiluje i  na taj nacin prevazice nezakonito stanje koje je nasledio od predhodnog predsednika, a predsednik drzave do dana s nije odgovorio ni na Predstavku Odbora ni na molbu advokata Odbora podnetu u ime Manojlovica za pomilovanje, suprotno stavu Evropskog suda u Strazburu u slucaju Bendjamin i Wilson protiv Ujedinjenog Kraljevstva.

Advokat Odbora je protiv predsednika Tadica podneo tuzbu Prvom Opstinskom sudu u Beogradu sa zahtevom da u smislu cl.5 st.3 Evropske konvencije i napred navedenog slucaja i presude Suda, obaveze predsednika da donese odluku po zahtevu za pomilovanje, ali je sud posle 4 meseci drzanja tuzbe u sudu istu odbacio, jer je navodno nenadlezan da odlucuje po zahtevima za pomilovanje, mada od njega to niko nije ni trazio. Sud koji je bio pod direktnim uticajem partije na Vlasti odbio je da sudi predsedniku drzave ida ga obaveze da izvrsava zakonske obaveze, zamenom teza da sud nije nadlezan da odlucuje po zahtevu za pomilovanje, sto je jos jedan dokaz da u Srbiji svi gradjani nisu jednaki pred zakonom a da sudstvo nije nezavisno i nepristrasno.

Slucaj se nalazi pred Evriopskim sudom za ljudska prava u Strazburu, koji u postupku koji je po cl.5 st.4 Evropske konvencije za zastitu ljudskih prava I osnovnih sloboda hitan, vuise od 5 meseci , pokusava da pod uticajem srpskih lobista u Sudu, nedje neki procesni nedostatak da predstavku odbaci, umesto da sudi po prosecno ispravnoj predstavci, u kom smislu od advokata Odbora koji zastupa Manojlovica, dva puta trazi isprave, koje su vec navedene I dostavljene u I uz Predstavku, cime na vrlo ocigledan I ogoljen nacin pokazuje da postoji opasnost da Manojlovic pred Sudom, nece imati pravo na pravicno sudjenje iz cl.6 Konvencije. 

U 2009 godini, odbor je saradjivao I dalje saradjuje sa Amnesti Internesenelom, Komitetom protiv mucenja Un I Komitetom za ljudska prava UN, u slucajevima vaznim za implementaciju u praksi ljudskih prava priznatih Deklaracijom generalne Skupstine UN o Ljudskim pravima, I pratecih akata poput Medjunarodnog pakta o gradjanskim I politickim pravima I Konvencije Un protiv mucenja svirepih necovecnih ponizavajucih postupanja I kaznjavanja.

U izvestajnom periodu belezimo I povrede prava iz cl.1 Deklaracije,  cl.12, I cl.25 ali na zanemarljivo malom nivou, koji ne moze biti uzorak za relevantne zakljucke, o stanju tih prava na podrucju koje je predmet nase paznje I uopste u Republici Srbiji.

Zabrinajva nas cinjenica da u javnosti nije poznat nijedan slucaj, primene Zakona o odgovornosti za krsenje ljudskih prava , kao takvog I u vezi sa Zakljucnim primedbama Komiteta za ljudska prava  od 29.07.2004 godine odeljak “C/9”.

Tek implementacijojm napred navedenih zakljucnih primedbi o uspostavljanju sistema odgovornosti  za one koji su krsili ljudska prava bilo posredno ili neposredno, vlast u Srbiji ce pokazati da su ljudska prava postala sastvni deo I svesti I ponasanja vlasti.        

Izvestaj je radjen  za 11 meseci obzirom da je osoblje Odbora u Julu mesecu 2008 bilo na godisnjem odmoru.

 

Predsednik Odbora za ljudska prava u Leskovcu

Dobrosav Nesic,