Odbor za ljudska prava

Committee for Human Rights

SERBIA

16000 Leskovac

office:Svetozara Markovica br.37

tel/fax:+381 16 215 922

www.humanrightsle.org

e-mail:nesic@eunet.yu

 

Leskovac dana 23.05.2010 godine

 

MESECNI IZVESTAJ ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U LESKOVCU O STANJU LJUDSKIH PRAVA SA ASPEKTA DEKLARACIJE GENERALNE SKUPSTINE UN O LJUDSKIM PRAVIMA NA TERITORIJI JABLANICKOG I DELA PCINJSKOG OKRUGA ZA APRIL MESEC 2010 GODINE

 

             U Aprilu mesecu 2010 godine Odboru za ljudska prava u Leskovcu za pravnu pomoc i svete obratila su se  55 coveka, koji su za rad Odbora saznali iz medija i od prijatelja ranijih ili sadasnjih korisnika nasih usluga.

             Od ukupnog broja ljudi koji su nam se u Aprilu 2010 godine obratili za pomoc i savete 41 je doslo licno neposredno u kancelariju Odbora dok su nam se 14 coveka obratila pismeno.

             Nacionalna struktura ljudi koji su nam se u Aprilu 2010 godine obratili za pomoc i savete ima sledecu sliku: Srbi 54, Romi 5..

             Od ukupnog broja ljudi koji su nam se u izvestajnom periodu obratili za pomoc i savete slucajevi  49 coveka su iz oblasti koje su predmet pracenja ovog Odbora, dok slucajevi 6 coveka nisu iz oblasti koje su predmet paznje Odbora.

             U izvestajnom periodu pravnu pomoc od Odbora iz oblasti koje su predmet nase paznje trazilo je i  dobilo 49 ljudi, a pravnu pomoc iz oblasti koje nisu predmet nase paznje trazio je I dobio 1 covek.

             U izvestajnom periodu  pravne savete od Odbora trazilo je o dobilo 49 ljudi iz oblasti koje su predmet nase paznje, a pravne savete iz oblasti koje nisu predmet paznje Odbora trazila su i dobila 6 coveka.

             U izvestajnom periodu u razmatranje za zastupanje uzeli smo slucajeve 7 coveka, dok smo za zastupanje uzeli slucajeve 38 coveka.

             U Aprilu mesecu 2010 godine advokat Odbora za ljudska prava u Leskovcu zastupao je korisnike nasih usluga na  8 rocista u parnicnim predmetima i   6 rocista u krivicnim predmetima.

             Za potrebe ljudi koji su nam se u Aprilu mesecu 2010 godine obratili za pomoc napisali smo  1 tuzbu, 1 zalbu, 4 predstavke Evropskom sudu u Strazburu, 3 Ustavne zalbe, 2 Optuzna predloga, 2 krivicne prijave, 3 prituzbe,1 podnesak ostalih vrsta.            

             Struktura prava povodom cijeg krsenja ili ugozavanja su nam se ljudi javljali u Aprilu mesecu 2009 godine, sa aspekta Deklaracije Generalne skupstine UN o ljudskim pravima, ima sledeci izgled:

 

       - cl.3 Deklaracije pravo na zivot slobodu I licnu bezbednost, 1 sluacaj,

-          cl.5 Deklaracije, zabrana mucenja svirepog necovecnog ponizavajuceg postupanja ili kaznjavanja 2 slucaja,

-          cl.7 Deklaracije,  pravo ljudi da ih zakon jednako stiti bez razlike, 3 slucajeva,

-          cl.8 Deklaracije, pravo ljudi da ih nacinalni sudovi efikasno stite ode la krsenja prava priznatih im ustavom i zakonom, 24 slucaja,

-          cl.10 Deklaracije, pravo ljudi na pravicno sudjenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, 12 slucaja,

-          cl.17 Deklaracije, pravo na imovinu i nesmetano uzivanje imovine,4 slucajeva,

-          cl.23 Deklaracije, pravo na rad i zadovoljavajuce uslove rada, 1 slucaj.

-          cl.25 Deklaracije  pravo na odgovarajuci zivotni standard, 1 slucaj,

 

Analizom numerickog dela izvestaja izvesno utvrdjujemo da su nam se u Aprilu mesecu 2010 godine, najvise obracali ljudi zbog krsenja prava na efikasnu sudsku zastitu iz cl.8 Deklaracije 24 slucaja, i krsenja prava na pravicno sudjenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom  12 slucaja, odnosno zbog krsenja ljudskih prava od strane sudova koji su po Ustavu i zakonu pozvani da ih stite, sto je fenomen jos uvek svojstven Srbiji kao posledica cinjenice da su I nakon reforme pravosudja u pravosudju I tuzilastvu, I dalje ostali pojedini kadrovi iz proslih vremena, sa starim navikama, da  pravosudje sluzi njihovim ciljevima I ciljevima interesnih grupa koje stoje iza njih, te kao takvi ne samo da trenutno kompromituju pravosudje, onemogucavajuci ga da ushvati ritam, I stavi se u funkciji stvaranja temelja za pravnu drzavu I vladavinu prava, vec predstavljaju najgori moguci oblik recidiva proslosti, koji ukoliko mse uz precutnu saglasnost vlasti rsire, ozbiljno prete da poruse sav napor ucinjen na reformi pravosudja. Na drzavi je da takve kadrove identifikuje I preduzme delotvorne mere da s epo hitnom postupku udalje iz pravosudja.Osecamo potrebu da naglasimo da je samo Odbor za ljudska prava u Leskovcu, preko svog advokata, a za potrebe svojih korisnika, u izvestajnom periodu podneo dve krivicne prijave protiv takvih sudija, I to u jednom slucaju u Prokuplju gde je sudija prilikom uvidjaja na lic emesta u zapisnik unosila jedne podatke, a sigurnosne kamere sa susednog objekta su belezile sasvim drugo cinjenicno stanje, pa je sudija na tako fasifikovanom zapisniku zasnovala  sudsku odluku. Drugi slucaj je u leskovcu gde je sudija uprkos sudskoj zabrani overio ugovor o dozivotnom izdrzavanju za nepokretnostiz a koje je postojala sudska zabrana otudjenja I opterecenja, a na zapisnik sacinjen pre oovere ugovora o dozivotnom izdrzavanju nije konstatovao da je stranke pitao da li postoji zabrana, za otudjenje nepokretnosti zakljucivanjem ugvoora. U oba slucaja gde je video zapisom sa sigurnosne kamere I sudskim zapisnikom konstatovano krsenje zkaona od strane sudija, odnosno vresenje krivicnih dela, tuzioci su krivicne prijave odbacili, a ostecenim kao tuziocima, odnosno supsidijarnim tuziocima odbili su da dostave resenja o odbacaju krivicnih prijava. U trecem slucaju protiv sudije Opstinskog suda U protu koji izvrsnom poveriocu nije dostavio resenje o izvrsenju po pravilima o licnoj dostavi da bi mogao da se zali na resenje koje je ocigledno bilo na njegovu stetu, a predmet poslao drugostepenom sudu na odluku po zlabi samo duznika, pa je resenje potvrdjeno, Vise tuzilastvo u Pirotu, mesecima ne obavetsava ostecenog I njegovog punomocnika, o sudbini krivicne prijave. Sve ovo znaci da tuzioci sa jedne strane pokrivaju kriminogeno ponasanje sudija, a sa druge strane onemogucavaju ostecene da kao supsidijarni tuzioci na adekvatan nacin preuzmu gonjenjem jer je Vise tuzilastvo u Leskovcu u jednom slucaju ostecenom dalo I pogresnu pravnu pouku o pravnom sredstvu u kom pravcu da preduzme gonjenje.Zabrinjava cinjenica da drzava ovakve kadrove u pravosudju I tuzilastvu nagradjuje visokim platama, za promociju bezakonja u pravosudju, sto znaci da jos uvek ne mzoe da se oslobodi uloge “mazohistickog adaptera”, kada su u pitanju stari birokratizovani kadrovi, iz kojih stoje oligarhijske grupe I pojedinci.teka kada budemo svedoci da tuzioci pocnu da tuze sudije, a sudije I da im izricu kazne, bicemo sigurni da je ova drzava zakoracila na stabilan put koji vodi vladavini prava.danas I u ovim uslovima nalazi se na klackalici izmedju tog puta I propadanja u ponor bezakonja.

U slucajevim Suzane Cvetkovic iz Nisa I  santric Suzane iz leskovca, sudovi su toliko dugo vodili brakorazvodne parnice I parnice za doelu dece, da su na kraju “u intersu deteta”, tu zidstu decu doveli u situaciji, da nakon 6 ili 8 godina vodjenja parnice, budu potpuno odvojena od majki, a majke od dece, koja su kao u slucaju  Cvetkovic Suzane bila oteta od oca, a parnicni sud je dete dodelio ocu na cuvanje I vaspitanje, dok je krivicni sud tog istog oca osudio za otmicu deteta na uslovnu kaznu, da ce ici uz atvor ukoliko dete ne preda majci u odredjenom roku, dok je Vrhovni sud Srbije blagoslovio takvo stanje.

Karakteristican je slucaj I Samire Bazdarevic iz Sjenice, ciji je suprug bio osudjen za nasilje u porodici, a sud mu dodelio dete od godinu ipo dana “na cuvanje I vaspitanje”, Okruzni sud u Novom Pazaru potvrdio takvu odluku, a Vrhovni sudSrbije ukinuo I jednu I drugu odluku.U medjuvremenu nakon razvoda braka, I nakon sto je u ponovljneom postupku dete bilo dodeljeno majci, isti otac je bio osudjen za krivicno delo “nedavanje izdrzavanja”, pokrenut je izvrsni postupak da bi se od njega prinudnim putem naplatilo izdrzavanje koje je bio duzna da daje detetu, ni sudskim putem nije bilo moguce natereti ga da detetu daje izdrzavanje koje je utvrdjeno sudskom odluko, ali je zbog toga isti sudija koji je prviput majci oduzeo dete, po tuzbi takvog oca doneo odluku da poveca broj sati I dana vidjenja oca I deteta, jer je to kako rece u obrazlozenju presude u interesu deteta, bez obzira na cinjenicu sto su mu pokazane fotografije  sa povredama na licu deteta, nakon povratka od oca, I bez obzira na cinjenicu da je dete u centru za socijalni rad u Sjenici izjavilo da ga je otac “gadjao obucom” I pogouio u lice, a s apozivom da medjunarodne stndarde o  zastiti interesa dece. 

Treba napomenuti I pojavu u Apelacionom sudu u Nisu, da taj sud postupajuci u vise slucaja po revizijama ili zlabama, u svojim odlukama ne ceni revizijske razloge, ili zlabene razloge sa aspekta pozitivnog prava, sto je bio slucaj sa odlukama Vrhovnog suda Srbije iz kojih je puno toga moglo da se nauci, I zbog cega je taj sud I uzivao autoritet. Za razliku od Vrhovnog suda Srbije Apelacioni sud u Nisu samo kionstatuje da  je nisi sud dao dovoljno razloga za svoju odluku, a da se taj sud slaze sa razlozima nizeg suda, sto ukazuje na cinjenicu da su u tom sudu izabrane I sudije sa nedovoljno znanja I iskusta, za posao sud poslednjeg stepena u redovnom postupku, odnosno sud sa autoritetom koji uzivaju takvi sudovi u inostranstvu.

Odbor za ljudska prava u Leskovcu belezi I zabrinjavajucu pojavu kod Evrospkog suda u Strazburu, da je taj sud, nakon sastanka zvanicnika Suda I podpresednika Vlade Republike Srbije, za Evrospke integracije Bozidara Djelica, u vise slucajeva medju kojima su pavlovic protiv Srbije, Stojanovic protiv Srbije, zauzeo stav da je ustavna zlaba I njeno ulaganje, neophodan uslov za obracanje Predstavkom Sudu u Strazburu, I eventualnu prihvatljivost Predstavke, I to protivno odredbi cl.22 ustava Republike Srbije, koji obracanje gradjana medjunarodnim institucijama pa I Sudu u Strazburu, za zastitu ljudskih prava predvidjenih ustavom, koja se uglavnom podudaraju sa pravima priznatim Evrospkom konvencijom o ljudskim pravima, uopste ne uslovaljava podnosenjem ustavne zalbe, sama Zakon o ustavnom sudu ustavnu zalbu ne tretira kao obavezno vec kao fakultativno pravno sredstvo odredbom da “ se moze izjaviti”, pravi sistem republike Srbije ustavni sud Srbije ne tretira kao “instancioni sud” sto prinaje I sam ustavni su, zbog cega ni ustavna zlaba nije “instanciono pravno sredstvo”, da bi od dana odluke po njoj mogao da tece rok od 6 meseci iz cl.35 Evrospke konvencije, koji po navedneoj odredbi tece od dana Pravnosnaznosti odluke” a ne od dana donosenja odnosno dostavljanja odluke po “ustavnoj zalbi”, ustavna zlaba nije pravno sredstvo “u skladu sa opsteprinatim nacelima medjunarodnog prava”( cl.35 Evropske konvencije) jer je ne priznaje ni Medjunarodni pakt o gradjanskim I politickim pravima, ni Evropske konvencija, niti je odluka po njoj pravnosnazna, zbog cega takav stav Suda u Strazburu predstavlja grubo mesanje u unutrasnje stvari Republike Srbije, protivno odredbi cl.194 st.4 Ustava Republike Srbije, koja kaze da potvrdjeni medjunarodni ugovori ne smeju biti u usprotnosti sa ustavaom , a u konkretnoms lucaju, Sud u Strazburu, je odredbu cl.35 Evropske konvencije, stavio ispred odredbe cl.22 ustava Republike Srbije, I svim principima medjunarodnog prava, koji ustavnu zalbu ili ne poznaju, ili je ne predvidjaju kao uslov za obracanje Sudu u Strazburu.

U izvestajnom periodu belezimo i 2 slucajeva  povrede zabrane iz cl.5 Deklaracije, koji se odnose na zatvorenike KPZ Nis, koji su bili zrtve mucenje 24.11.2006 godine u KPZ Nis, a zbog podnetih prijava protiv pocinioca, dalje su podbrgnuti i psihickoj i fizickoj torturi.Ove slucajeve belezimo u kontinuitetu, ali na relativno niskom nivou, sto ohrabruje.Treba ovde pomoenuti slucaj Draganovic Bojana koji je bio zrtva mucenja u KPZ Nis, pa prebacen u KPZ Zabela, a zbog odsustva adekvatnog medicinskog tretmana, ima trajne stetne posledice na ruci, koja mu je bila slomljena prilikom mucenja.

U izvestajnom periodu belezimo I tri slucaja, povrede prava na jednak tretman I jednaku zastitu prava priznatih ustavom I zakonom, odnosno povredu opste zabrane diskriminacije iz cl.7 Deklaracije,  koji se odnose na povrede prava Roma iz Leskovca.

Simptomaticno je da se u kontinuitetu ponavljaju slucajevi povrede prava na imovinu, I nesmetano uzivanje imovine,  iz cl.17 Deklaracije, sto je posledica sa jedne strane nedovoljne zakonske zastite prava svojine, sa druge strane delovanja drzavnih monopolskih firmi preko kojih drzava pljacka gradjane, I sa trece strane skoro potpunog odsustva adekvatne sudske zastite prava svojine, pre svega prava zemljsitu gradjana u gradovima na kojima s enalaze njihove kuce, I drugih imovinskih prava, sto je dovelo do toga da najveci broj slucajeva kod ustavnog suda po ustavnim zalbama, I pred Sudom u Strazburu, bude zbog povrede prava na imovinu I povrede prava na pravicno sudjenje pred nezavisnim I nepristrasnim sudom, sto sve ukazuje na imovinsko pravnu nesigurnost gradjana u Srbiji.U ostalom Srbija je jedina zemlja koja pretenduje ka Evrospkoj uniji, a ni deset godina nakon takozvanih demokratskoh promena, nije donela zakon o restutuciji, vec oduzetu imovinu gradjana, rasprodaje.

U izvestajnom periodu belzezimo I slucajeve pojave”lesinarstva na nevladinoj sceni”,  da pojedine navladine organizacije, koje nisu operativne na terenu, vec potpuno ili pretezno rad obavljaju u kancalarijama, uzimaju pojedine slucajeve Odbora za ljudska prava, I to slucajeve koje je Odbor pronasao, obradio I procesuirao.

 

Predsednik Odbora za ljudska prava u Leskovcu

Dobrosav Nesic