Odbor za ljudska prava

Committee for Human Rights

SERBIA

16000 Leskovac

office:Svetozara Markovica br.37

tel/fax:+381 16 215 922

www.humanrightsle.org

e-mail:nesic@eunet.yu

 

Leskovac dana 27.01.2008 godine

 

GODISNJI IZVESTAJ ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U LESKOVCU O STANJU LJUDSKIH PRAVA SA ASPEKTA DEKLARACIJE GENERALNE SKUPSTINE UJEDINJENIH NACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA  NA TERITORIJI JABLANICKOG I DELA PCINJSKOG OKRUGA, I RADU ODBORA NA ZASTITI I AFIRMACIJI TIH PRAVA U 2007 GODINI

 

                U 2007-oj godini Odboru za ljudska prava u Leskovcu za pravnu pomoc i savete obratila su se 612 coveka ili 51 mesecno, koji su za rad Odbora saznali iz medija, od svojih prijatelja ili poznanika ranijih i sadasnjih korisnika nasih usluga, ili preko sajta Odbora.

                Od ukupnog broja ljudi koji sun am se u izvestajnom periodu obracali za pomoc i savete, 513 ili  preko 42 coveka mesecno, je doslo neposredno u kancelariju Odbora, dok su nam se 73 ili  preko 6 coveka mesecno, obratila posredno, pismom telefonom ili faksom.

                U izvestajnom periodu  obratila su nam se 545 coveka ili preko 45 mesecno,ciji su slucajevi iz oblasti koje su predmet paznje i pracenja Odbora, dok su nam se  u istom periodu obratila i  67 coveka ili  preko 5 mesecno, ciji slucajevi nisu iz oblasti koje su predmet nase paznje.

                U 2007-oj  godini pravnu pomoc u slucajevima iz oblasti koje su predmet nase paznje  od Odbora trazilo je i dobilo 519 ljudi ili preko 43 mesecno,  dok je pravnu pomoc iz oblasti koje nisu predmet nase paznje trazilo 6 ljudi ili 0,5 mesecno.

                U 2007-oj godini pravne savete  iz oblasti koje su predmet nase paznje od Odbora je trazilo i dobilo 544 ljudi ili  preko 45 mesecno, dok je u istom periodu pravne savete iz oblasti koje nisu predmet nase paznje trazilo i dbilo 50 ljudi ili  preko 4 mesecno.

                U  izvestajnom periodu za 2007 godinu u rzmatranje za zastupanje uzeli smo slucajeve  48 ljudi ili 4 mesecno, dok smo za zastupanje uzeli slucajeve  105 coveka ili preko 8 mesecno.

                 U 2007 godini za potrebe ljudi korisnika nasih usluga napislai smo 4 Optuznice ili 0,33 mesecno, 29 tuzbe ili 2, 41 mesecno, 1 Optuzni predlog ili 0,88 mesecno,  1 zahtev za istragu ili 0,88 mesecno,  58 krivicne prijave ili 4,83 mesecno, 59 zalbe ili  4,91 mesecno, 11 Prituzbe ili 0,91 mesecno,  2 zahteva za pristup informacijama od javnog znacaja ili 0,16 mesecno, , 1 Prigovor na optuznicu ili0,08 mesecno, 4 Predloga za ponavljanje postupka ili 0,33 mesecno,  3 Revizije ili 0,25 mesecno, 1 Zahtev za zastitu zakonitosti ili  0,08 mesecno,  1 zahtev ustavnom sudu za ocenu ustavnosti zakona  ili 0,08 mesecno, 2 Predstavke Evropskom sudu u Strazburu ili 0,16 mesecno,  21 podnesak razne vrste ili 1,75 mesecno,  i 4 Predloga za dozvolu izvresenja ili 0,33 mesecno.

                  U 2007-oj godini advokat Odbora je  korisnike nasih usluga zastupao  na 336 rocista u parnicnim predmetima ili na 28 mesecno, in a 93 rocista u krivicnim predmetima ili 7,75 mesecno.

                  Nacionalna struktura ljudi koji su nam se obracali za pravnu pomoc i savete u 2007 godini izgleda na sledeci nacin: Srbi -584 ili 48,66 mesecno,  Romi 13 ili 1,08 mesecno, Albanici 5 ili 0,41 mesecno,  Bugari 5 ili 0,41 mesecno,  Crnogorci -1 ili 0,08 mesecno,  Makedonci 1 ili 0,08 mesecno,  Austrijanac 1 ili 0,08 mesecno,  Muslimani 2 ili 0,16 mesecno.

 

                  Struktura prava  povodom cijeg krsenja ili ugrozavanja sun am se ljudi obracali u 2007 godini sa aspekta Deklaracije Generalne skupstine Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima  ima sledeci izgled:

 

-          cl.3 Deklaracije, pravo na zivot, slobodu i licnu sigurnost, 6 slucajeva ili 0,5 mesecno,

-          cl.5 Deklaracije, zabrana mucenja svirepog necovecnog ponizavajuceg postupanja ili kaznjavanja, 78 slucaja ili 6,5 mesecno,

-          cl.7 Deklatacije, povreda prava ljudi da ih  nacionalni zakon jednako stiti protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krsi Deklaracija,  6 slucajeva ili 0,5 mesecno,

-           cl.8 Deklaracije  pravo ljudi da ih nacionalni sudovi efikasno stite od  dela krsenja osnovnih prava koja su im priznata ustavom i zakonom  88 slucajeva ili 7,3 mesecno,

-          cl.10 Deklaracije, pravo ljudi na pravicno sudjenje pred nezavisnim i nepristrsnim sudom, 124 slucaja ili 10,3 mesecno,

-          cl.12 Deklaracije,  zabrana proizvoljnog mesanja u licni i porodicni zivot ljudi, 3 slucaja ili 0,25 mesecno,

-          cl.17 Deklaracije, pravo ljudi na imovinu i nesmetano uzivanje imovine, 19 slucajeva ili 1,58 na mesecnom nivou,

-          cl.19 Deklaracije,  pravo na slobodu misljenja  i izrazavnja  3 slucaja ili ili 025 mesecno,

-          cl. cl.23 Deklaracije, pravo na rad i zadovoljavajuce uslove rada  222 slucaja ili 18,5 mesecno

-          cl.25 Deklaracije, pravo na zadovoljavajuci zivotni standard, 6 clucajeva ili 0,5 mesecno,

 

Analaizom numerickog dela izvestaja izvesno utvrdjujemo  da su nam se u izvestajnom periodu najvise i u kontinuitetu obracali ljudi zbog ugozavanja ili krsenja prava iz cl.23 Deklaracije prava na rad i zadovoljavajuce uslove rada.To je posledica cinjenice da su prava na zadovoljavajuce uslove rada deklarativno priznata Zaknom o radu, ali da se u praksi ne primenjuju na protiv krse se masovno od strane poslodavaca, dok privatizovano pravosudje i Inspekcija rada koja je pod direktnim uticajem poslodavaca  ljudima ne pruzaju odgovarajucu zastitu tih prava. Ljudima godinama poslodavci ne uplacuju doprinose za socijalno osiguranje ili im ne isplacuju zarade, a postupci pred sudovima za ostvarivanje tih prava su dugotrajni is a neizvesnim ishodom po ljude –zaposlene.Posebno je interesantno da Zakon o radu koji se primenjuje u Republici Srbiji u svom tekstu  nigde ne priznaje pravo na rad .

Zaposleni su prepusteni na milost  i nemilost poslodavaca , korumpiranih i privatizovanih sudova, pretrpeanih neinventivnih Inspekcija rada koje iz nekih razloga ne zele da zaposlenima pruze adekvatnu zastitu.Karakteristican je slucaj 96 zaposlenih u preduzecu “Retex” iz Vlasotinca, kojima je poslodavac dao otkaze, sud je posle  3 godine sudjenja doneo presude da ponistava otkaze sa obavezom poslodavca da te ljude vrati u radni odnos, da im uplati doprinose za socijalno osiguranje i da im nadoknadi stetu na ime izgubljene zarada za vreme dok su bili van posla. Poslodavac nije hteo da dobrovoljno izvrsi sudsku odluku, pa je advokat odbora podneo krivicnu prijavu protiv direktora poslodavca zbog krivicnog dela Neizvrsenje sudske Odluke, po kojoj tuzilastvo u Vlasotincu ne zeli da postupa vise od 5 meseci, poslodavac nije uplatio doprinose zaposlenima za socijalno osiguranje i novac na ime naknade stete a Opstinski sud u Vlasotincu ni nakon 5 meseci nije sproveo in e zeli da sprovede postupak izvrsenja radi namirenja potrazivanja ovih ljudi.Poslodavac je da bi osujetio naplatu potrazivanja koje zaposleni imaju prema njemu nepokretnu imovinu fiktivno preneo na drugu sopstvenu firmu a pokretne stvari zalozio fiktivnom rucnom zalogom.

Poslodabvc takodje tim zaposlnima zabranjuje da rade, onemogucava ih da udju u fabricke hale a Inspekcija rada u leskovcu prema poslodavcu ne preduzima nikakve mere da bi tim ljudima omogucila pravo na rad i zaradu, naprotiv vrsi opstrukciju.

 

 Iz numerickog dela izvestaja izvesno utvrdjujemo da sun am se  u 2007 –oj godini  u velikom broju  i kontinuitetu cak 17,66 na mesecnom nivou, obracali za pomoc ljudi  zbog ugrozavanja i krsenja  prava propisanim cl.8 i cl.10 Deklaracije od strane sudova, sto je paradoks karakteristican za imitaciju pravne drzave koja ljudska prava propisana medjunarodnim humanitarnim pravom nacelno deklarativno i normativno priznaje, ali ih u praksi ne primenjuje, naprotiv krse ih sudovi koji sup o ustavu i zakonu pozvani da ih stite, sto zdrav razum i zdrava logika ne mogu da shvate.

Ovu konstaciju potvrdjuje i cinjenica da su od strane plicije i gradjana u 2007 godini, protiv sedam sudija  Opstinskog i Okruznog  suda u Leskovcu  i prdesdnika Okruznog suda u Leskovcu Jovice Ilica podnete krivicne prijave za najteza krivicna dela koje nosioci pravosudnih funkcija mogu da izvrse, da se protiv advokata Stojana Djordjevica iz Leskovca koji je radio u saradnji sa sudijama  vodi krivicni postupak, a jedan sudija je zbog pokretanja krivicnog postupka suspendovan,  sto sve ukazuje da je pravosudje u Leskovcu potpuno privatizovano.

Cinjenica da  je po prijavam samo pokrenut krivicni postupak protiv jednog sudije, i advokata koji je “radio” u saradnji sa sudijama, dok su ostale prijave “na cekanju” ,a da protiv nijednog sudije nije pokrenut postupak za razresenje , da kateri pravosudne afere i dalje obavljaju pravosudne funkcije,  izvesno govori  da je pravosudje   u rukama pojedinih nosioca pravosudnih funkcija odnosno ogigarhijskih grupa i pojedinaca  na lokalnom i republickom nivou koji ih odrzavaju na funkcijama, a da drzava ima funkciju “adaptera” koji stvara uslove za zulum nad gradjanima placajuci ga iz budzeta i poreza tih istih gradjana.

Figurativno Srpsko pravosudje je pretvoreno u ogromnu trznicu, na kojoj pravosudne bande slobodno trguju ljudskom, slobodom, ljudskom imovinom i celokupnim ljudskim sudbinama na  jedinstvenom trzistu ljudskih sudbina, u sta je pretvoreno pravosudje, bez straha od bilo kakve odgovornosti, obzirom da nosioci pravosudnih funkcija ne odgovaraju drzavi koja ih placa i obezbedjuje uslove za rad, vec oligarhijskim grupama i pojedincima na lokalnom i republickom nivou pod cijom su stvarnom kontrolom, dok drzava ima ulogu pasivnog posmatraca, kojoj posebno doprinosi neinventivan i nsposobni Ministar pravosudjam koji je na tom mestu doveden po principu “ da se za coveka nadje mesto a ne da se za mesto nedje covek”,  sto je strateski kadrovski problem stranke iz koje potice minister pravosudja, jos od ubista Dr.Zorana Djindjica. 

Do koje je mere privatizovano i korumpirano pravosudje ukazuje i cinjenica da Okruzni javni tuzilac u Prokuplju, kao delegirani tuzilac, odbacio krivicnu prijavu podnetu protiv predsednika Okruznog suda u leskocvu zbog krivicnog dela Krsenje zakona od strane sudije, jer je sam doneo resenje kojim pritvoreniku produzava pritvor, a koje je po Zakoniku o krivicnom postupku nadlezno da donosi sudsko vece od trojice pozivnih sudija, pa je u resenju o produzenju pritvora lazno naveo da je isto  donelo vece nakon vecanja i glasanja iako su ostali clanovi veca bili na savetovanju u Vrnjackoj Banji,  a sve to priznao u pismu upucenom Predsedniku Vrhovnog suda Srbije, cime je fakticki priznao izvrsenje krivicnog dela.Po shvatanju Okruznog javnoog tuzioca u Prokuplju Krivicni zakonik ocigledno ne vazi za nosioce pravosudnih funkcija, cak i kada izvrse najteza krivicna dela na stetu gradjana, jer imamo slucaj da je na osnovu falsifikovane isprave pritvoreniku oduzeto pravo na slobidu za 60 dana.

Ili slucaj da sudija Opstinskog suda u Vlasotincu Slobodan Kocic i sudija Okruznog suda u Leskovcu Nikola Pesic svesno doneli nezakonitu presudu na osnovu koje je Drzava Republika Srbija ostecena za 69.000.000 dinara, koji je iz drzavne kase naplatio advokat Stojan Djordjevic iz Leskovca, da nakon ukidanja navdenih odluka od strane Vrhovnog suda Srbije advokat Djordjevic  nije vrati u drzavnu kasu, Republicki pravobranilac nije podneo predlog za protiv izvrsenje,  niti tuzbu za povracaj novca a da Okruzni javni tuzilac u Nisu ni Republicki tuzilac  ne zele da po prijavi Odbora za ljudska prava u Leskovcu pokrenu krivicni postupak protiv sudija Kocica i Pesica koji su ucestvovali u pljacki drzave.

Pred Opstinskim sudom u Leskovcu vodi  se krivicni postupak protiv advokata Stojana Djordjevica iz Leskovca  zbog 11 krivicnih dela falsifikovanja isprava i prevare, kojima je klijente i drzavu osteti za ogromene sume novca a da drzava ne vodi krivicni postupak protiv sudija koji sum u omogucili da vodi fiktivne parnice na osnovu falsifikovanih ovlascenja-punomocja, jer je bilo dovoljno samo da pozovu stranke davaoce punomocja radi saslusanja.

Opstinski sud u Surdulici sudi zrtvi policijske torture zbog prijavljivanja zamenika Opstinskog javnog tuzioca u Surdulici za koge osnovano sumnja da je ucestvovalo u njegovom mucenju i obavezuje zrtvu da  tuziocu nadokanadi stetu zbog navodne povrede csti i ugleda protivno odredbi cl.13 Konvencije UN protiv mucenja, sudsku odluku o objavljivanju krivicne presude u stampi  koju je doneo Opstinski sud u Vranju i koju on treba da izvrsi po pravilima Zakona o izvrsenju krivicnih sankcija izvrsava Opstinski sud u Surdulici po pravilima gradjanskog izvrsnog postupka, iako za to nije nadlezan a to “blagosilja” Okruzni sud u Vranju po zlabi zrtve, a Opstinski sud u Surdilici ni nakon 7 godina od donosenja nije izvrsio presudu Vrhovnog suda Srbije kojim je policijski sluzbenik osudjen na kznu zatvora u trajanju od 18 meseci, sto je slucaj nezabelezen u istoriji pravosudja da Opstinski sud ne izvrsi odluku Vrhovnog suda jedne drzavei za to niko ne trpi stene posledice,  sto ukazuje da drzava kao uredjen system vlasti ne postoji.

U Pirotu i Babusnici sudovi su postala “porodicana” i “prijateljska” stvar, pod direktnom kontrolom monopolske firme “Tigar” iz Pirota, sto je posledica cinjenice da se na glavnim mestima u pravosudju nalaze kadrovi iz Milosevicevog rezima.

Da preavosudju ove drzave nista nije sveto osim intelektualnog mamurluka i malogradjanske camotinje u kojima se odlicno snalaze govoti i cinjenica da ova drzava nije izvrsila nijednu od tri konacne presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, u slucajevima koje je vodio Odbor.

Posebno zabrinjava cinjenica da takvom stanju  doprinose najvisi organi pravosudja koji su po zakonu ovlasceni da preduzimaju delotvorne mere da  se takvo stanje prevazidje  i to Nadzorni odbor  Vrhovnog suda Srbije koji birokratski vrsi svoj posao “pro forme” ne upustajuci se u sustinu prituzbi koje gradjani salju na racun nosioxca pravosudnih funkcija, pa nalazenju Nadzornog odbora nema mesta prituzbi caka i kada “ sudija pojedinac sudi i donosi presude u radnim sporovima u kojima treba da sudi sudsko vece, zatim Predsednica Vrhovnog suda Srbije Vida Petrovic Skero, koja je sa problemopm upoznata a jednostavno ne zeli da vrsi svoja ovlascenja radi zavodjenja reda u pravosudju, pa na taj nacin se javlja kao mentor i pokrovitelj takvog stanja, najverovatnije  pripremajuci optimalne uslove za svoju penziju ili buducu advokatsku karijeru, u cemu vidimo zalosnu sliku jednog lika koji je u vreme Milosevica i Djindjica imao smelosti da izjavi”Dok sam ja predsednik suda, ovaj sud ce suditi po zakonu”, a kome je iz pragmaticnih razloga nesatlo revolucinarnog duha.

U celoj prici oko korupcije, privatizacije i propadajnju pravosudja treba istaci prljavu ulogu koju igra Republicki javni tuzilac, koji je upoznat sa celokupnom materijom a ipak dozvoljava da nizi tuzioci koji su pod njegovom neposrednom kontrolom ne preduzimaju krivicno gonjenje ili odbacuju krivicne prijave  podnete protiv nosioca pravosudnih funkcija cak i kada je ostecena drzava za ogromen sume novca, a za to ima obilje dokaza, sto sve ukazuje da je “ u kvaru” sam vrh pravosudja.

Iz numerickog dela izvesta ja utvrdjujemo da se u 2007 godini Odboru javio veliki broj ljudi zbog krsenja zabrane iz cl.5 Deklaracije koji su bili zrtve mucenje svirepog necovecnog ponizavajuce postupanja ili kaznjavanja ukupno u kontinuitetu i velikom broju od  78 ili 6,5 prosecno po mesecu, sto je alarmantan i zabrinjavajuci podatak. U tom delu treba istaci da naveci broj takvih slucajeva predstavljaju slucajevi zatvorenika Kazneno popravnog zavoda u Nisu koji su u predhodnoj 2006 godini u Novembru mesecu 2006 godine bili zverski i masovno muceni od zandarma i strazara Kazneno popravnog zavoda u Nisu. U slucajevima 38 zrtava torture podneli smo krivicne prijave Opstinskom javnom tuziocu u Nisu protiv strazara i zandarma koji su ih mucili zbog krivicnog dela Zlostavljanje i mucenje cl.137 st.3 u vezi sa st.1 Krivicnog zakonika , sa fotografijama povredjenih zatvorenika, koji je prijave drzao 9 meseci a nakon toga nas  obavestio da je utvrdio  da “ nije bilo zlostavljanja i mucenja zatvorenika vec da su oni sami sebi naneli povrede u medjusobnim tucama i padom niz stepenice, dok su bezali od zndarma i strazara”. Pri tome nije naveo zasto su se 200 zatvorenika medjusobno tukli, i zasto je 200 zatvorenika bezalo od strazara i zandarma.Posebno zabrinjava cinjenica da nas je tuziklac obavestio da:” je proverom utvrdio da nije bilo krsenja odredbe cl.12 Konvencije UN protiv mucenja”. Kako ta odredba predvidja obavezu tuzioca da u slucaju sumnje na mucenje sprovede brzu i nepristrsnu istragu u saradnji sa Istraznim sudijom,a on to nije ucinio, tim aktom je priznao da ga niko nije sprecio upotrebom sile da izvrsi obavezu iz cl.12 Konvencije UN protiv mucenja, a da on to nije ucinio, sto je jos jedan doprinos uverenju da zivimo u “imitaciji pravne drzave”, a sa druge strane dokaz da cak i takvi funkcioneri kakav je tuzilac u Nisu nisu upoznati sa osnovnim normama i instrumenitima Medjunarodnog humanitarnog prava, sto dalje ukazuje do koje mere je zapusteno i uneredjeno ministarstvo pravde ove nazovi drzave.

Dalje iz numerickog dela izvestaja utvrdjuejmo  uglavnom kontinuitet  krsenja prava iz cl.17 Deklaracije na imovinu, i pravo ljudi na nesmetano uzivanje imovine, koje je najvise krseno od strane drzavnih monopolskih firmi Elektroprivrede, telekoma , javnih preduzeca kojima je drzava u Ustavu u odredbi cl.84 st.2  u skladu sa Ustavom izakonoom pljacajau narod, jer po Ustavu” Monopoli su zabranjeni, ukoliko zakonom nisu dozvoljeni” sto je pzoicija drzavnih monopolskih firmi.

Ovde posebno treba istaci slucajeve oduzimanja nepkretne imovine – gradskog gradjevinskog zemljsita , gradjanima od strane Opstinskih vlasti protivno odredbi cl.1 Protokola br .1 uz Evropsku konvenciju, bez utvrdjivanja opsteg intersa ili bz naknade.Posebno zabrinjava stav Ministarstva finansija Republik Srbije koje su u izvestajnom priodu drzale dve “proevropske stranke “ G-17 i Demokratska stranka, da su resenja o oduzimanju nepokretne imovine gradjanima  be zisplacene naknade-zakonita, sto je jos jedan dokaz da ova vlast ne postuje norme medjunarodnog humanitarnog prava, a sa druge strane evidentan dokaz da imovina grdjana u ovoj drzavi ne uziva nikakvu zastitu.

Imitacija pravne drzave sa mazohistickim mentalitetom ce platiti steu za bespravn oduzetu imovinu  tek kada Evropski sud bude dosudio takvu naknadu, a drzavne cinovnike koji su naneli stetu njenom ugledu brukajuci a gradjanima materijalnu stetu i nemterijalnu u vidu pokidanih zivaca za bspravno oduzetu imovini, ostavice i dalje na njihovim mestima i placace ih.Inace drzava je izvrsila tri predstavke koje je radio ovaj Odbor.

Interesantno ja da resenja kojima Opstinskih “demokratske” vlasti od gradjana u 21 veku, u drzavi koja je clan Saveta evrope bez naknade uzimaju nepokretnu imovinu imaju istu sadrzinu kao i resenja kojima su komunisticke vlasti posle drugog svetskog rata oduzimale imovinu gradjanima takozvanim “narodnim neprijateljima”, samo u forni nedostaje na kraju rsenja “Smrt fasizmu, sloboda narodu” i pecat sa petokrakom zvzdom.

Iz numerickog i analitickog dela izvestaja evidentno utvrdjujemo da zivimo u drzavi u kojoj svojinski odnosi, kao osnovni odnosi na kojima pociva svako drustvo,  nisu do kraja uredjeni, svojina je deklarativno garantovana ali u praksi ne uziva nikakvu zastitu, da je pravosudje kao elemennat politickog sitema unisteno, sudovi kao organi  vlasti koji treba da stite ljudska prava privatizovani i korumpirani,  drzava je preko monopolskih firmi  i korumpiranog pravosudja omogucila direktnu pljacku gradjana koji su umesto “subjekta prava” pretvoreni “ u objekat dominacije i manipulacije”, sto dalje ukazuje da ova drzava postoji samo na papiru a ne kao stabilan i organizovan politicki sistem.

To vidi vecina gradjana koji posledice ovakvog nereda neposredno osecaju, pa valjda zbog toga vecina gradjana i ne veruje predsedniku Borisu Tadicu  da ce u Evropsku uniju uvesti drzavu, koju samo on vidi i uzak krug njegovih saradnika, dok vecina gradjana vide samo “fasadu od drzave”, koju neko podupire, kao zalosni civilizacijski nuzprodukt.

 

 

Predsednik Odbora za ljudska prava u Leskovcu

Dobrosav Nesic