Odbor za ljudska prava

Committee for Human Rights

SERBIA AND MONTENEGRO

16000 Leskovac

office:Svetozara Markovica br.37

tel/fax: + 381 16 215-922

www.humanrightsle.org

e-mail:nesic@eunet.yu



Leskovac dana 02.01.2006 godine


GODISNJI IZVESTAJ ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U LESKOVCU O STANJU LJUDSKIH PRAVA SA ASPEKTA DEKLARACIJE GENERALNE SKUPSTINE UN O LJUDSKIM PRAVIMA NA TERITORIJAMA JABLANICKOG I DELA PCINJSKOG OKRUGA I RADU ODBORA NA ZA STITI I AFIRMACIJI TIH PRAVA U 2005 GODINI


Predmet paznje Odbora je teritorija pre svega Jablanickog I dela Pcinjskog okruga, Vladicin Han Sudrulica I Bosilegrad.

U 2005 godini Odboru za ljudska prava u Leskovcu, pre svega sa teritorije koja je predmet nase paznje za pravnu pomoc I savete javilo se 616 ljudi, ili 51,33 mesecno, koji su prema njihovim kazivanjima za rad Odbora saznali iz medija, od svojih prijatelja koji su ranije koristili pomoci I savete Odbora, ili ih sada koriste, kao I uvidom na sajt Odbora www.humanrightsle.org.

Od ukupnog broja ljudi koji su nam se obratili za pomoc I savete 595 njih ili 49,58 mesecno, doslo je neposredno u kancelariju Odbora, pri tome treba napomenuti da je u izvestaju za Maj mesec greskom u racunanju propusteno da se u tu kategoriju navedu 2 korisnika, telefonom nam se obratilo 18 ljudi ili 1,5 mesecno, faksom 3 coveka ili 0,25 mesecno.

Od ukupnog broja ljudi koji su nam se u 2005-oj godini obracali za pomoc I savete, slucajevi 508 ljudi, ili 42.33 mesecno, bili su iz oblasti rada Odbora, dok slucajevi 108 ljudi, ili 9 mesecno, nisu bili iz oblasti rada Odbor.

U izvestajnom periodu pravnu pomoc od Odbora iz oblasti koja je predmet njegove delatnosti trazilo je I dobilo 317ljudi, ili 26,41 mesecno, dok je pravnu pomoc koja nije iz oblasti naseg rada tarzilo 20 ljudi, ili1,66 mesecno, pri cemu smo nekima od njih pruzili trazenu pomoc, a nekima je receno da za njihov problem nismo nadlezni ili da nismo u mogucnosti da im pomognemo.

U izvestajnom periodu pravne savete od Odbora iz oblasti njegove delatnosti trazilo je I dobilo 493 coveka, ili 41,08 mesecno, dok je pravne savete koji nisu iz oblasti delatnosti odbora trazilo 85 ljudi, ili7,08 mesecno, pri cemu smo nekima dali pravni savet, a nekima ne, zbog cinjenice da ne raspolazemo takvim saznanjima.

U 2005 godini u razmatranje za zastupanje uzeli smo slucajeve 45 ljudi, ili3,75 mesecno, dok smo za zastupanje uzeli slucajeve 87 ljudi korisnika nasih usluga, ili 7,25 mesecno.Advokat Odbora je u izvestajnom periodu zastupao ljude korisnike nasih usluga na 151 rocistu u parnicnim predmetima ili 12,58 mesecno, I na 104 rocista u krivicnim predmetima ili 8,66 mesecno, a prema podacima iz rokovnika naseg advokata.

U 2005 godini za potrebe ljudi korisnika nasih usluga napisali smo 25 tuzbe, 2 Optuzna predloga, 2 zahteva za sprovodjenje istrage, 56 zalbe, 13 krivicne prijave, 29 prituzbe po cl.34 Povelje o ljudskim I manjinskim pravima I cl.7 Zakona o uredjenju sudova, 3 prigovora, 41 podnesaka razne vrste, 2 Predloga za ponavljanje postupka, 2 Revizije, 1 Zahtev za ispitivanje zakonitosti pravnosnazne presude, 3 Zahteva za zastitu zakonitosti, 5 predstavki Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Nacionalna sruktura ljudi koji su nam se u 2005 godini obracali za pomoc I savete izgleda na sledeci nacin:


Srbi 574

Romi 24

Bugari 7

Bosnjaci 3

Albanci 2

Goranci 2

Paalestinaca 2

Hrvat 1

Makedonac 1

Struktura prava sa aspekta Deklaracije Generalne skupstine UN o ljudskim pravima, povodom cijeg ugozavanja ili krsenja sun am se ljudi obracali za pomoc I savete u 2005 godini ima sledeci izgled:



Analizom iskazanog stanja jasno se utvrdjuje da nam se najvise ljudi javilo zbog krsenja prava na pravicno sudjenje pred nezavisnim I nepristrasnim sudom, I efikasnu sudsku zastitu prava priznatih ustavom I zakonom ukupno 386 slucajeva, sto ukazuje da se pravosudje na podrucju koje je predmet nase paznje nalazi u stanju raspadanja, ili bolje receno pravna drzava I vladavina prava postoje samo u mislima I izjavama ljudi iz politike I ministrastva pravosudja, dok u praksi pravosudje je pretvoreno u pijacu koju organizuje drzava, na kojoj pravosudne bande sa stavljane od najgorih nosioci pravosudnih funkcija iz Milosevicevog vremena, od kojih bivsi ministar pravde Batic nije hteo da ocisti pravosudje a sadsnji Ministar Stojkovic za to nema snage, inetersno I partijski povezana sa najgorim predstavnicima Miloseviceve policije, od kojih bivsi minister policije Mihajlovic nije hteo da ocisti policiju, a sadasnji Jocic to ne moze I da hoce, slobodno trguju ljudskom imovinom ljudskom slobodom I celokupnim ljudskim sudbinama, bez straha od bilo kakve odgovornosti, jer drzava koja ih finasira nema mogucnosti da ih kontrolise, obzirom da se nalaze pod direktnom kontrolom oligarhijskih grupa I pojedinaca, na republickom I lokalnom nivou, sto dodatno ukazuje na tezinu bolestine u kojoj se nalazi pravosudje, I utopisticke napore ljudi da u ambijentu optereconom sa toliko moralne I strucne necistoce, nadju zadovoljenje za povredjena ili ugozena ljudska prava.

Seme na lokalnom nivou su jednostavne, postoji jedan sef Koji je obicno lociran u Okruznim sudovima, nekoliko vojnika u opstinskim sudovima, tuzilastvima ili policiji, interesno povezani sa advokatima, koji im “tipuju” coveka zrtvu, koju vojnici uz pomoc advokata I vestaka, “ melju”, mleveno meso zavijaju u na izgled lepo, ali providno pakovanje, koje “ bos” u Okruznom sudu, samo proglasi da je po zakonu upakovano.

Sa spekta posla kojima se mi bavimo to se konkretno manifestuje u slucajevima policijske torture ili zlostavljanja, na nacin ta ova “amsina” zrtve policijskog nasilja proglasava za krivce I osudjuje ih sto su navodno ometali pripadnike policije dok su ih tukli, osudama zrtve da zlikovcima iz policije koji su ih mucili nadokanduju stetu ili se cak javno izvinjavaju, preko slucajeva kada ova “hydra” vrsi opstrukciju do te mere da se ne sprovode presude Vrhovnog suda Srbije kojima su policajci osudjeni za torturu, ili da svesno odugovlace, do zastarelosti krivicnih predmeta pokrenutih protiv pripadnika policije, zbog mucenja ili zlostavljanja ljudi.

O pojedinacnim slucajevima teskog krsenja ljudskih pravo od strane pojedinaca nosioca pravosudnih funkcija, I organizovanih pravosudnih bandi, govorili smo faktografski u nasim mesecnim izvestajima. Strateski gledano zasluzuje da se u ovom izvestaju konstatuje da Republicko javno tuzilastvo, komotno odbijajuci da postupa po zahtevima za za zastitu zakonitosti konstatacijo, “ nasli smo da nema uslova za podizanja zahteva za zastitu zakonitosti po vasem predlogu” , toliko obezvredilo taj institute, da on postoji kao mogucnost u Zakoniku o krivicnom postupku, ali se u praksi ne primenjuje ili vrlo retko primenjuje, tako da kod advokata postoji uverenje da predlog za podizanje zahteva ne treba ni pisatati, jer nema nikakvog smisla. Ozbiljno ministarstvo pravde bi izvrsilo za svoje potrebe istrazivanje, koliko je zahteva Republickom tuzilastvu podneto u 2005 godini, a po koliko je postupljeno.

Konkretan primer kada je Opstinski sud u Surdulici dozvolio da zastari izvrsenje kazne zatvora od 18 meseci koju je Vrhovni sud Srbije Kz.br.I.41/01 od 25.01.2002 godine, izrekao policijskom isnpektoru Dragoslavu Jovanovicu iz Surdulice, za krivicno delo iznudjivanje iskaza ucinjeno na stetu Jankovic Radivoja iz Alakinca, bez ikakvih posledica po predsednika suda, ili primer sudije Opstinskog suda u Leskovcu Nade Cakic, koja po tuzbi zrtve policijskog nasilja Nenada Zivkovica iz Leskovca pred Opstinskim sudom u Leskovcu u predmetu K.br.578/01 za cetiri godine nije donela nijednu presudu, pa je nastupila zastarelost krivicnog gonjenja, a predsednik Opstinskog suda u Leskovcu Nebojsa Stojcic je takvog sudiju postavio za predsednika krivicnog odeljenja, iako je protiv nje Istraznom suduiji Okruznog suda u Leskovcu Stavljen Zahtev za sprovodjenje istrage za krivicno delo Krsenje zakona od strane sudije.Ili slucaj da Opstinski sud u leskovcu ni nakon 5 godina nije presudio po tuzbama grupe Roma iz sela Vinarce, koji su bili ztve policijskog nasilja u toku policijske racije u Romskom naselju, 15.01.2001 godine.

Zabrinjava nespremnost nosioca pravosudnih fukcija da postupaju po odredbama Evropske konvencije za zastitu ljudskih prava I osnovnih sloboda, I drugim instrumentima medjunarodnog humanitarnog prava, koji imaju primat nad domacim pravom, grcevito se drzeci za prevazidjene institute domaceg prava, koji su u direktnoj suprotnosti sa ratifikovanim medjunarodnim konvencijama.Niko do sada nije izvrsio istrazivanje, koliko su odluka sudovi u Srbiji doneli po odredbama tih instrumenata pocev od Februara 2003 godine kao dana donosenja Ustavne povelje, ili Marta 2004 godine, od kada je ratifikovana Evropska konvencija. Ovo I nasa istrazivanja u praksi ukazuju, da su instrumenti medjunarodnog humanitarnog prava u ovoj drzavi normativno I deklarativno prihvaceni ali da se u praksi ne primenjuju.

U bolesnom stanju imitacije pravne drzave, cije posledice trpe ljudi dovedeni do beznadja, kao nacin za prevazilazenje ovakvog stanja, I moguce pojave slucajeva “neregulisane privatne pravde”, vidim u organizovanju operativnih nevladinih organizacija, koje se bave ljudskim pravima I imaju kadrove i sredstva, u jedinstven I cvrst front borbe proiv korumpiranih, nestrucnih I “organizovanih “ kadrova u pravosudju, I policiji kroz kontinuirani krivicno pravni progon takvih sluzbenika, u ime I za racun ljudi zrtava njihovih zlodela, kao supsidijarnih tuzioca, cime bi NVO sektor dao konkretni doprinos implementaciji ljudskih prava u praksi, umesto dosadasnjeg rada na edukaciji. Jer tuzioci I policija, po sluzbenoj duznosti sigurno nece proganjati cinovnike iz svog “miljea” iz laznog ili interesnog kolegijalizma. Svoj doprinos u tom nastojanju pokusali smo da damo kroz 56 zalbe, na nezakonite sudske odluke, pokretanjem krivicnih postupaka protiv dvojice sudija, zamanika nacelnika I Sefa odeljenja uprave SUP-a Leskovac I 29 prituzbe podnete u smislu cl.34 Povelje o ljudskim I manjinskim pravima, kojima kritikujemo neazuran I nezakonit rad drzavnih cinovnika, pre svega u pravosudju, I kroz 5 predstvke Sudu u Strazuburu protiv Drzave, zbog neazurnog I nezakonitog rada nosioca pravosudnih funkcija.

Pred NVO sektorom stoji zahtev, implementacije ljudskih prava u praksi, to je istorijski zahtev njihove ciljne grupe. Na tom zahtevu ce polagati ispit svoje zrelosti I sposobnosti da nadju svoje mesto u drustvenopolitickom sistemu ove drzave, kao pre svega kooperativni I konstruktivni faktor, a po ukazanoj potrebi kao sto je sada I kriticki I korektivni faktor u odnosu na vlast.

Prema pokazateljima iz tabela veliki broj slucajeva je krsenja prava na rad I zadovoljavajuce uslove rad, ali se pracenjem kontinuiteta povreda tih prava utvrdjuje da je najvise povreda tog prava bilo na pocetku 2005-te godine, dok sto je godina odmicala smanjivao se broj slucajeva, sto ukazuje da se proces transoformacije privrede, ili zakasnele prvobitne akumulacije kapitala, nalazi u zavrsnoj fazi.

Jedno od prava koje je prema pokazateljima iz tabele najcesce krseno od strane vlasti, je pravo na posedovanje imovine I zabrana da drzava ljude samovoljom lisava njihove imovine.Tu se pre svega radi o slucajevima kada opstinske vlasti protivno zakonu o planiranju I izgradnji, ne obaziruci se na odrebu cl.1 Protokola br.1 uz Evropsku konvenciju za zastitu ljudskih prava I sloboda, ljude lisavaju njihove imovine, u komunisticko Milosevicevskom maniru, ili pljacka ljudi od drzavne monopolske firme “Elektroprivreda” kao I pausalno I nestrucno zahvatanje Poreske uprave u imovinu ljudi. Profil krsenja ovog prava ukazuje da na podrucju koje je predmet nase paznje, imovinskopravnu sigurnost ljudi namaju.Na to ukazuje I cinjenica da u ovoj drzavi I dalje postoje cetiri vrste svojine, drzavna, drustvena zadruzna I privatna, od kojih nijedna nema odgovarajucu zastitu.

Dvadest I tri slucaja krsenja prava na jednaku zastitu zakona bez diskriminacije, ukazuju na postojanje diskrimninacije na podrucju koje je predmet nase paznje, pri cemu treba posebno istaci slucaj pripadnika Bugarske nacionalnosti dr.Ivana Sitoriva iz Bosilegrada, clana I sekretara matice Bugara iz Bosilegrada, kome su vlasti u Srbiji oduzeli pravo da obavlja vec dodeljenu specijalizaciju, a na poslu je maltretiran na sve moguce nacine.

U izvestajnom periodu iako na relativno niskom nivou, zabrinajava kontinuirano prisustvo slucajeva krsenja zabrane mucenja, svirepog, necovecnog ponizavajuceg postupanja ili kaznjavanja, u 32 slucaja. U izvestajnom periodu treba pomenuti napad policje na advokata Odbora za ljudska prava u leskovcu 30.07.2005 I odmah toga 10.08.2005 godine , obijanje I pljacka kancelarije Odbora za ljudska prava u Leskovcu, u vreme dok je kancelarija bila pod pojacaninim nadzorom leskovacke policije. U ovom kontekstu treba napomenuti da se nakon stupanja na snagu Porodicnog zakona, koji predvidja mere za zastitu od nasilj u porodici, sve vise javljaju zene koje su zrtve nasilja u porodici.

Zabrinjava kontinuirano prisustvo krsenja prava na slobodu izrazavanja, bez obzira sto je na relativno niskom mesecnom nivouo od 2,66 slucajeva, koje sa 10 slucajeva povrede prava na slobodu mirnog udruzivanja, ukazuje na naspremnost drzave da u praksi dozboli jos uvek implementaciju ovog najosnovnijeg ljudskog prava.Ovde treba posebno zabelziti nastojanje Nacelnika SUP-a leskovac nenada Stojkovica, I sefa odeljenja uprave u Leskovcu, da onemoguce delatnost Odbora za ljudska prava u Leskovcu, tako sto perfidnim policijskim metodama sa pozicija drzavne sile ne postupaju po zahtevu za dopunu Statuta Odbora, koji je policiji podnet jos Jula 2000 godine, kojim je delatnost odbora dopunjena odlukom Skupstine da Odbor prikuplja I deli besplatnu humanitarnu pomoc ljudima, kojima je potrebna, tako da nas onemogucavaju da pomoc vrednu 30.000 Eura dobijenu od Medjunarodne zanske lige za mir I slobode iz Kopenhagena , podelimo Okruznom zatvoru u Leskovcu, Zdravstvenom ventru u Surdulici I Romima u Leskovcu, pogotovu Romskoj deci.

U trenucima bezboznog nadahnuca, a u zelji da kao I njegov predhodnik pre p[romena iz 2000-te godine, obezvredi rad Odbora, sadasnji sef policije nenad Stojkovic nam je uputio zahtev, sa toplom preporukom po kojoj bi trebalo da se ponovo registrujemo, kod neove proevropske policije, koju on predstavlja.

U izvestajnom periodu belezimo 17 slucajeva mesanja u licni I porodicni zivot ljudi, sto je posledica cinjenice da se u ovoj sredini ljudi ne dozivljavaju jos uvek kao ljudske licnosti, niti se vidi postojanje njihovog ljudskog dostojanstva, I 19 slucajeva ljudi u stanju socijalne potrebe koji sun am se obracali za pomoc-za hleb. Nas istrazivanja I opservacije na terenu ukazuju da je Leskovcu potrebno javno utociste, poput utocista koje ima “vojska spasa” u SAD, u kome bi ti ljudi dobili, toplu supu ili neko drugo jelo, komad sapuna, I pristono prenociste, a koje bi trebalo da vode ljudi koji su izgradjene licnosti I humanisti. Ovo iz razloga jer svaka nova instuticija, ukoliko ne bude cuvana na odgovarajuci nacin, bude brzo iskompromitovanja od neljudi, sa maskom humanista.

Iz izvestaja se jasno utvrdjuje da ljudska prava na podrucju nase paznje postoje na papiru, ali se u praksi ne primenjuju, da se naprotiv krse I to najvise od organa pravosudja, od onih koji su po Ustavu I zakonu zastitnici ustavnosti I zakonitosti.

Zbog toga 2006 godina, mora da bude borba za implementaciju normativno I deklarativno proklamovinih ljudskih prava, sto je nacin da dobiju svoj smisao.Bolje reci drzava I NVO sektor koji se bavi ljudskim pravima, u 2006 godini, polagace prakticni deo ispita iz oblasti ljudskih prava, na terenu.


Predsednik Odbora za ljudska prava u Leskovcu

Dobrosav Nesic