Elektronsko izdanje:
|
Policijska tortura u Vladicinom Hanu
kaze da su Marko Pejakovic, Davorin Popovic, Vladica Mircic, Aca Radic i Milos Kapetanovic legitimisani u gradu prethodne veceri i pozvani da u petak dodu u SUP Vladicin Han radi informativnog razgovora. "Nakon standardne procedure u policiji krenuli smo iz zgrade, kada smo susreli nacelnika policije Radivoja Stojimenovica koji je naredio da nas vrate, jer je video majicu sa natpisom "promene", rekao je Mircic i dodao da je nacelnik bio u drustvu politicara sa kojima je bio na proslavi Dana oslobodenja Vladicinog Hana, kao i da su svi bili "pripiti". "Inspektor Markovic mi je konopcem vezao noge, uhvatio za gleznjeve i pendrekom udarao po telu i tabanima. Naredivali su nam da stojimo u skijaskom polozaju i ukoliko bi neko spustio ruke poceli bi da nas batinaju", rekao je Marcic kome je leva strana glave u oteklinama. On je kazao da su ih policajci svo vreme psovali i vredali. "Jedan od policajaca mi je rekao da imaju ovlascenje da nas ubiju. On mi je rekao da mogu da nas ubiju i odvedu na Kosare ili neku drugu karaulu i kazu da su nas ubili Siptari", ispricao je Mircic i dodao da su im "policajci vezivali vratove konopcem i davili ih". Za B2-92, jedan od prebijenih mladica Vladica Marcic je ovako opisao dogadaj u stanici: "Poceli su da me lupaju i pitali - ko si ti, sta si ti, sta ti mislis da menjas i tako to. Vratili su nas nakon toga u prostorije. Onda je jedan od inspektora izneo kanap i pendrek, vezivao mi noge za gleznjeve, podigao i poceo da udara po tabanima. Udarao je nemilosrdno po telu, po nogama, ne znam odakle mu tolika energija, strasno. Moji ostali prijatelji su usli, oni su isto dobili naredenje da skinu obucu jer su oni bili na redu. Kad je sa mnom zavrseno, ja sam vec bio skoro u nesvesti, udarili su me par puta po glavi i lupali glavu o zid. Pao sam u nesvest, on me izneo u WC, tamo me umio u lavabou, dok me umivao lupao me je pendrekom po ledima. Onda me uveo u drugu prostoriju gde je bio komandir policije koji je poceo psiholosku torturu - ko ste vi, sta trazite, koja je vasa duznost, ko vas placa, vi ste teroristicka organizacija cija je namera da ubija ljude, sta vi zelite, koje promene, ko ste vi . . . Tu je bio moj prijatelj Aleksandar, a nakon toga je usao jedan od inspektora koji ga je vezao kanapom oko vrata i poceo da ga davi. Ovaj je pocrveneo i tek tada ga je pustio. Nakon toga smo se vratili u istu prostoriju gde sam bio, tu je trebalo da pisem izjavu. Dva moja prijatelja su stajala u polozaju "skijasa" - ruke ispred, kolena savijena i nisu smeli da se maknu, jer ko bi se ispravio, dobio bi pendrekom po rukama. Tukao ih je jedan covek koji nije ni nacelnik policije, nije ni komandir, ni policajac, on je tu u opstini za neka pitanja oko stranaca, ne znam konkretno o cemu je tu rec. Onda smo poceli da pisemo izjave. Tu su bile verbalne pretnje kao - momci, odvescemo vas na granicni prelaz Kosare, tu cemo da vas ubijemo, sa izgovorom da ste ubijeni pri prelasku drzavne granice. Naravno, ljudi u gradu su culi i obavestili ostale da se tu mladi momci tuku zbog nekakvih plakata koje su lepili. Skupilo se dosta ljudi, pored nasih roditelja, ljudi iz stranaka demokratske opozicije i SPO-a, moram da kazem, svaka im cast i zahvaljujem. Skupila se masa koja je mogla da ucini nesto i na njihovu inicijativu morali su da nas puste. Onda je komandir usao kod nas i rekao - momci, treba li vam nesto, kako ste, jeste li dobro, pusite slobodno, sok, hrana - nazvao je nacelnika u Vranju, objasnio mu situaciju sa masom, skupilo se 200-300 ljudi, ne znam vec, jer to je ipak respektna masa za Vladicin Han. Nakon toga su nas pustili sa napomenom da se sutra javimo u 8 casova. Mi se, naravno, nismo javili zbog zdravstvenih razloga posto su meni noge otekle, nisam mogao da hodam, glava mi je otekla, mog prijatelja su lupali po testisima i ja mislim da ovaj zlocin protiv ljudskih prava, ljudskih sloboda i integriteta coveka i sam napad na ljudski zivot ne moze da prode bez konsekvenci. Njihovi akteri moraju biti kaznjeni zbog ovog sto su uradili nama. Verovatno su hteli da pokazu ljudima da je to njihova kampanja, promocija njihovih stranaka, da tako treba da se agituje za njihovu stranku, ali mislim da je bez uspeha, jaci smo nego ikad, njihove batine ne mogu da nas sprece ka nasem cilju. Mi cemo promeniti ovo drustvo, ocistiti ovu bolest, ovu anomaliju drustva, stvoriti drustvo u kojem nece biti ovakvih tortura i represija", rekao je Mircic za B2-92. ANEM
Represija, pretnje i zastrasivanja - izborni aduti rezima PENDREK - KAMPANJA SOCIJALISTA
Misic je odustao, Stojanovic nije. U leskovackom kraju vazi pravilo da Kostadin Koja Stojanovic uvek pobeduje u izbornoj jedinici Draskovac i Kutles. U petak, 15. septembra, Radisav Filipovic, privatni stampar, zatekao je u kapiji ispred svoje firme ceduljicu kojom se uljudno najavljuje da "moze i bomba da padne", ukoliko nastavi da stampa "za one koji ljube ruke zlotvorima srpskog naroda". Potpisana je Srpska radikalna stranka u sta je tesko poverovati. Po stilu i pristupu, reklo bi se da sve ovo vise podseca na politicku filozofiju "Srpske osvete" i krugova oko mladih leskovackih socijalista koji su pretecim anonimnim pismima vec dosta ljudi uznemiravali, pa i potpisnika ovog teksta. Po povratku iz Vlasotinca gde je 5. septembra boravila sa predsednickim kandidatom Vojislavom Mihailovicem, narodni poslanik Bojana Ristic zatekla je svoj automobil isaran zelenim auto-lakom. Nekoliko dana pre toga napadnuti su aktivisti SPO koji su lepili plakate i tom prilikom teze povredili Srdana Mladenovica. Pretnje aktivista vladajuce koalicije nisu izbegli ni gradani koji su se tu zatekli. Polovinom avgusta priveden je zajedno sa petogodisnjim sinom Danijel Stojanovic, clan Demokratske stranke, dok je lepio plakate DOS. Pred detetom je u policijskom hodniku samaran i sutiran. Uocljivo je da predizborni preiod u Leskovcu ne prolazi u znaku preteranih propagandnih aktivnosti socijalista, kao sto je to ranijih godina bio slucaj. Uz podrazumevajuci monopol na prostor u programima lokalnih medija, gde opoziciona ponuda nije dobila bukvalno ni minut, u toku su predizborne aktivnosti o kojima se malo zna. Predizborna strategija usmerena je uglavnom na eliminisanje jakih kandidata opozicije i grupa gradana. Posebno se to oseca u Bojniku i Medvedi, ali i u Leskovcu. Na pretnje i ucene ljudi uglavnom reaguju cutanjem. Nedavno otvorenoj kancelariji CESID u Leskovcu takode je, angazovanjem policije, 15. septembra onemogucen rad. U CESID kazu da ce pribaviti i dokumentaciju koja je naknadno po zatvaranju kancelarije zatrazena. Z. Rakic
Fenomen blokada u leskovackom kraju SELJACI VISE NE VERUJU REZIMU Samonikli narodni protest u selima oko Leskovca desio se, za socijaliste u najnezgodnije vreme, kao odgovor na brojna nerealizovana obecanja lokalnih vlasti, odnosno na njihovu praksu da manje probleme resavaju stvaranjem vecih - na stetu gradana. Po raspisivanju izbora, seljaci Gornjeg i Donjeg Krajinca, Zlocudova, Nomanice, Mrstana osetili su da i njihovo strpljenje ima kraja, pa su blokirali gradiliste nove trase auto-puta. Polovinom avgusta istovetno su postupili gradani Gornjeg Bunibroda isprecivsi se masinama preduzeca "Produkt" iz Pecenjevca koje se spremalo da pocne trasiranje prilaznog puta do lokacije za sanitarnu deponiju na ranije pominjanoj lokaciji "Zeljkovac". Blokade na ova dva mesta jos uvek traju a socijalisticka vlast u Leskovcu osim sa par intervencija policije koje su se zavrsile neuspesno nista ne preduzima. Bez obzira na glavobolje odgovornih u svojim izbornim stabovima. I Cekminci su krajem avgusta blokirali izvoz gline sa nalazista u svom ataru ali su kasnije uspeli da se delimicno i povremeno nagode sa suprotnom stranom. U selima pored Morave narod je ustao zbog laznih obecanja. Njima je zbog trasiranja nove deonice auto-puta srusen drveni most preko kojeg su prelazili do svojih imanja na drugoj strani reke. Napravljen je privremeni gaz preko Morave, kako se kasnije ispostavilo, opasan po zivot. U vreme predizborne kampanje pre cetiri godine, nacelnik Jablanickog okruga Zivojin Stefanovic i Nikola Jovanovic, predsednik Skupstine opstine Leskovac, obecali su seljacima da ce zajedno sa auto-putem dobiti i most. Danas ljudi u ovom nekada cvrstom uporistu vladajucih stranaka kazu da ih oni koji daju lazna obecanja vise ne zanimaju. Glasace, kazu, za one sa kojima se pogode oko mosta. Istovremeno, naglasavaju da ne zele politizovanje ovog slucaja. U meduvremenu su konstatovali da im je naneta nemerljiva steta, jer se na drugoj obali nalazi dve trecine imanja koja nisu mogli da obraduju. Preduzece "Planum" koje se zbog gubitaka nanetih blokadom povuklo sa gradilista, kopalo je sljunak iz Morave i tako spustilo nivo korita Morave. Podzemne vode pobegla su u reku pa su izvorista presusila. Zbog svega trpe i usevi i domacinstva. Seljaci u svom ogorcenju kazu da ce ici do kraja, jer nemaju sta da izgube. U Bunibrodu, desetak kilometara dalje, narod se, pak, bori da se predizborna obecanja ne ispune. Obecanja data Leskovcanima da ce biti resen problem odlaganja otpada. Iako sela oko lokacije "Zeljkovac" nikada nisu dala pristanak da se u blizini njiva i naselja gradi sanitarna deponija, lokalne vlasti su odlucile da ove godine obraduju Leskovcane resavanjem odvoza smeca. Ogorcenje okolnog stanovnistva zbog toga jos traje. Ekipe za dezuranje sa po dvedesetak ljudi smenjuju se 24 sata i ne dozvoljavaju prilaz gradevinskoj tehnici. Tvrde kako vlast hoce da ih ekonomski i zdravstveno upropasti. Navode primer Bogojevcana i Badincana od kojih retko ko na pijaci hoce da kupi proizvode zato sto se zna da u njihovim atarima postoje deponije. I pored svega, zasto je bas "Zeljkovac" izabran za izgradnju sanitarne deponije, kad se zna da kroz prostor ove udoline s jeseni naidu velike vode iz pravca Rudara i nose sve pred sobom. "Leskovacko dubre bi prekrilo polja sve do Manojlovca", kazu dezurni na blokadi. I pitomi Cekminci su odlucili da vise ne trpe lazna obecanja. Oni vec trideset godina cekaju da leskovacka ciglana i lokalna vlast ispune svoj deo ugovora i izgrade od nalazista gline do auto-puta zaobilaznicu dugu cetiri kilometara, kako teski kamioni natovareni zemljom ne bi prolazili kroz selo putem koji je sirok svega nekoliko metara. U meduvremenu su mnogi mestani oboleli od plucnih bolesti, nekoliko ograda su teretnjaci zakacili i porusili, a fasade kuca posivele i na nekoliko mesta otpale. Sa strmina koje su stvorene kopanjem zemlje na glinistu cesto se kotrljaju poljoprivredne masine i stoka koja tu pase. Stetu do sada niko nije nadoknadivao. Ipak, blokada je za kamione manje nosivosti prekinuta posle nekoliko dana da ciglane ne bi ostale bez posla. Naravno, uz obecanje da ce se ugovor ovoga puta realizovati. Na gradilistu auto-puta i deponije i dalje se dezura. Operise se sa tri recenice: "Ne bojimo se nikoga", "Idemo do kraja" i "Ostajemo po cenu zivota, do ispunjenja zahteva". M.N.
|
|
Miting G17 plus u Leskovcu - bubnjevi i teatar na gradskom trgu ZA KRAJ SIZOFRENOG REZIMA Kolona odusevljenih Leskovcana, predvodena Dragoljubom Duricicem i bubnjarima, prosla je 10. septembra kroz centar Leskovca, da bi na Trgu oslobodjenja, gde se odrzavao miting Grupe17 plus, bubnjevi pratili okupljene gradane. Na Duricicevo pitanje "Da li ste svi dobili ono sto vam je potrebno", okupljeni su podigli "Belu knjigu Miloseviceve vladavine" i Program demokratske opozicije Srbije za demokratsku Srbiju. Aktivisti G17 plus, gradanima su podelili upaljace koji su kao po komandi prilikom iznenadnog iskljucivanja reflektora zasvetlili u mraku. Nakon sat vremena svirke, bubnjari su 3.500 Leskovcana doveli do egzaltacije skandiranjem "Promene, promene". Posle intoniranja himne "Boze pravde", Mladan Dinkic, izvrsni direktor G17 plus obratio se Leskovcanima rekavsi da "nije ni Leskovac vise glup, nije ni juzna pruga vise za zaludivanje". Dinkic je podsetio da je Leskovac nekada bio "srpski Mancester", jedan od najrazvijenijih centara tekstilne industrije koja se danas svela na 25 odsto proizvodnje. Izrazio je uverenje da ce se nakon Milosevicevog poraza u prvom krugu glasanja SPS raspasti i da ce mnogi clanovi krenuti za Zoranom Lilicem i sa njim formirati novu partiju socijaldemokratske orijentacije. Slikovite govore prekidane skandiranjem "Gotov je", "Spasi Srbiju Slobodane i ubij se", odrzali su Snezana Stojanovic-Plavsic, iz kancelarije G17 plus u Leskovcu, aktivista Otpora iz Krusevca Srdan Milivojevic, koordinator Grupe 17 plus Predrag Markovic i Radoslav Petkovic, knjizevnik. Nakon mitinga uz neznatno manji broj gradana, odigrana je predstava Dusana Kovacevica "Kontejner sa pet zvezdica", u kojoj su briljirali Branislav Lecic i Sanda Balaban. Burnim aplauzom na kraju predstave pozdravljen je Lecic, kada je "iskocio" iz uloge profesora u penziji koji veruje u ideju komunizma. - Nije lako ovog nositi na plecima. Daj Boze da svi takvi 24. septembra nestanu iz nasih zivota - porucio je Lecic. On je rezim u Srbiji nazvao sizofrenim i izrazio nadu u sto skoriji kraj procesa ozdravljenja srpskog naroda. Ivana Veljovic
Leskovacki Odbor za ljudska prava izbrisan iz Registra drustvenih organizacija POLICIJSKO POIMANJE PRAVA I MORALA Sef leskovacke policije prejudicira sudsku odluku, umesto da juri kriminalce Leskovacki Odbor za ljudska prava dobio je 25. avgusta resenje o brisanju iz Registra drustvenih organizacija, u cijem se obrazlozenju navodi da se "protiv odgovornog lica, predsednika udruzenja vodi krivicni postupak", po Zakonu o platnom prometu i Zakonu o deviznom poslovanju, kao i to da su se clanovi Odbora "bavili odredenim aktivnostima politickog karaktera". Resenje je potpisao Zoran Mladenovic, nacelnik leskovackog Sekretarijata MUP Srbije i njime se nastavlja kontinuitet pritisaka na ovu organizaciju. U vise navrata su, naime, policajci u uniformama i civilu nezakonito upadali u prostorije Odbora, a prilikom jedne kontrole odneta je oprema koja do danas nije vracena ovoj organizaciji. Policija je, takode, privodila na informativne razgovore clanove Odbora, sprecavala humanitarne akcije i deljenje propagandnog materijala, a od aktivista Odbora oduzela je oko dve hiljade primeraka 12. broja lista Prava coveka. Odbor za ljudska prava podneo je ministarstvu unutrasnjih poslova Srbije zalbu kojom trazi ponistenje resenja leskovacke policije. U zalbi se istice da je prvostepeni akt donet na osnovu clana 29. Zakona o drustvenim organizacijama i udruzenjima gradana.
U zalbi se naglasava da resenje ne sadrzi bilo kakve podatke o tome kakva je "politicka aktivnost" u suprotnosti sa Statutom Odbora, odnosno da li se njegovi clanovi bave individualno nekim nestatutarnim aktivnostima. U gomili formalno - pravnih nedostataka na malo prostora (jedna strana A4 formata) ipak se da zapaziti njegova istinska "utemeljenost", odnosno cilj. Namera policije je da protivzakonito ugasi Odbor za ljudska prava, po politickom nalogu celnika lokalnih vladajucih partija, SPS i JUL. Kao sto protivzakonito tuce decu i gradane, aktiviste nevladinih organizacija i opozicionih partija. Ocigledno da ovdasnji vlastodrsci smatraju da mogu da dobiju izbore jedino policijskom represijom, a policajci pristaju da, umesto svog posla, obavljaju prljave poslove za racun rezima u odlasku. Ocigledno da je na lokalnom, kao i na svim drugim nivoima, stvorena neprirodna koalicija policije i vrhova vladajucih stranaka, sa retkim izuzecima direktno umesanih u kriminalne poslove. Leskovacki Sekretarijat unutracnjih poslova, u kojem radi mnogo casnih, ali sputanih profesionalaca, bi, za promenu, mogao da progoni kriminalce, a ne politicke neistomisljenike vladajuceg rezima. Zasto gospoda iz policije, za pocetak, ne bi uhapsila nadaleko cuvenog "hajduka Notu", coveka koji je zapalio osam vikendica na Pasinoj cesmi. Izgleda da je ovaj vremesni piroman pregolem zalogaj za leskovacki SUP, pa se ovdasnja policija okrenula laksem poslu - "brisanju". Ovim "brisanjem" je upisala jos jedan veliki minus. Postene policajce je, verujemo, stid. Odbor za ljudska prava - Leskovac
Dorde Balasevic za PRAVA coveka RADO CU DOCI U LESKOVAC
- Pre svega, do sada nisam dolazio jer me niko nije zvao da dodem i odrzim koncert u Leskovcu. Postoji mnogo gradova u kojima nisam svirao , gde su neku drugi muzicki trendovi vazniji od ovog kojim se ja bavim - nikada nisam nastupao u Kraljevu, u Pirotu i da ne nabrajam dalje. Nije istina da ja izbegavam manje gradove. Imao sam koncert u Vranju, na primer. Medutim, u svetlu te moje izjave da do daljnjeg necu nastupati, tu moram da kazem da se ne radi o tome da ja koncerte ne zelim. Zelim ih, verujte mi, vise no moja publika. Ali ja zelim da nastupam onda kad sve bude regularno, necu da moji koncerti budu povod za, recimo, obracunavanje vlasti sa nekim neistomisljenicima koji bi tu bili iz potpuno apolitickih poriva. Ja se, takode, smatram tim neistomisljenikom, bez obzira sto politicki nisam deklarisan, jer se otvoreno ne slazem sa svim onim sto se desava u poslednjih desetak godina, a to je dovoljno da budes anatemisan. Rado bih drzao koncerte, medutim, oni su sada dogadaj visokog rizika, jer sigurno bi na moj koncert doslo puno mladih ljudi koji bi, na primer, nosili majce Otpora ili bi imali neki drugi simbol koji bi posluzio kao izgovor organima reda da ih na neki nacin ugroze, uhapse, prebiju i najzad pokvare im uzitak koncerta. Meni koncerti mnogo nedostaju, ali cu ipak pokusati da izdrzim do kraja. Znate, to je moj neki mali bunt kojim sugerisem da se neke stvari barem uoce. A kad uslovi postanu iole normalni, rado cu doci u Leskovac, prvom prilikom kad budem pozvan. Dorde Balasevic uvida fenomen koji Leskovcu moze samo da laska - cinjenicu da se energija promena preselila iz velikih centara, kao sto je Beograd, u neke manje sredine. - Moram da kazem da sam jako razocaran u Beograd, jer od Beograda sam ocekivao vecu agresivnost, sto kazu, drcnost na koju smo navikli da je taj grad ima. A Beograd je, vidimo, postao najprepadnutiji grad u zemlji. Mali gradovi preuzimaju inicijativu, ali se ja bojim da sve ovo sto potice iz tih malih gradova nece biti dovoljno da veliku promenu, koja nam je neophodna, iznese. Ta pojava je lako socioloski objasnjiva, mada sam ja naravno laik za te stvari, ali cini mi se da objasnjenje lezi u tome sto mala sredina pruza neki bolji uvid u ljude, oni se bolje poznaju, tu se zna ko je kakav i neke stvari jednostavno ne mogu da se sakriju, kao sto mogu da se sakriju u velikom gradu. Tu, bez obzira na svakovrsnu medijsku blokadu, funkcionise ona narodska "svaki svoga ubite subasu" i tu ne mogu jedni te isti ljudi beskonacno da se vrte u krug sa istim prevarama i lazima. O svom stavu da se ne angazuje direktno u promociji politickih partija Balasevic kaze da je sada "sve svedeno na individualni otpor i na pokusaj da se sacuva zdrava pamet". - Ja nemam nista protiv politickog angazmana, naprotiv, i pristao bih da se angazujem kad bi postojala neka partija u koju bih zaista mogao da verujem i koja ne bi mogla da me prevari sa ovih mojih 47 godina. Za ove vladajuce se ne bih nikada angazovao. Imaju oni svoje retrogradne narodnjake, ne bih ja tu da se mesam. A vidite, ako bih, na primer, snimio neki spot kojim bih podrzao one koji zele istinske i radikalne promene, kao sto je to na primer Otpor, organizacija koja je izuzetno bliska nekom mom poimanju te famozne reci "promena", morao bi da postoji i neki medij koji bi imao mogucnost da emituje taj propagandni materijal. Kod nas su svi mediji kontrolisani, tako da takav angazman pomalo gubi smisao u ovim sulovima. Bilo je puno poziva do sada, ne kazem da nije, ali su svi oni bili pomalo neozbiljni, tipa "hajde ti da pevas, oni, znas, imaju Zoricu Brunclik, a mi cemo sad tebe da stavimo ispred da ti pevas, da animiras masu, ali obavezno da kazes i one tvoje viceve, a mi cemo posle da izademo i da kazemo nesto ozbiljno i pametno". Nekako, cini mi se da takve partije u kojoj bih ja bio, jos uvek nema negde zavedene i organizovane. Ali, to je vec moj problem. Zeljko Hubac
Karavan DOS docekan u Leskovcu muzikom trubaca i jajima OPOZICIJA U DIMU ROSTILJA Kako se i dalo ocekivati za vreme rostiljijade, karavan Demokratske opozicije Srbije docekali su u Leskovcu trubaci. Kolona pristalica opozicije ujedinjene u DOS prosla je zatim u drustvu lidera kroz glavnu leskovacku ulicu. Celu kolone prikljucila se grupa od dvadesetak otporasa sa zastavama stranaka Demokratske opozicije. Dok su lideri otpozdravljali narodu na ulici i balkonima, na kolonu su pocela da padaju jaja. Citav dogadaj posmatrao je Zivojin Stefanovic, nacelnik Jablanickog okruga, u drustvu najblizih saradnika, iz baste kafane "Dubocica". Pogodeni su Goran Svilanovic, predsednik Gradanskog saveza Srbije i nekoliko gradana. Miting je ipak odrzan bez ekscesa ispred kluba Demokratske stranke na keju pored Veternice. - Bicemo zadovoljni ako na izbore izade pet miliona gradana od kojih ce tri i po miliona glasati za Kostunicu. Necemo minimalnu pobedu, hocemo nokaut - rekao je okupljenim Leskovcanima predsednik Demokratske stranke Zoran Dindic, menadzer kampanje DOS. Vuk Obradovic, predsednik Socijaldemokratije govorio je o rezultatima poslednje sondaze javnog mnjenja, uradene za potrebe SPS, i najavio poptunu katastrofu socijalista i njihovih koalicionih partnera. - Rezutltati ovog istrazivanja su vise nego jasni. SPS gubi lokalne izbore, vecinu u Vecu gradana Savezne skupstine, kao i mesto predsednika SRJ - bio je kategorican Obradovic. Po recima Momcila Trajkovica, predsednika Srpskog pokreta otpora, "pobeda demokratije na izborima ove godine osnov je ostanka Kosova i Metohije u Srbiji". Trajkovic je porucio svojim zemljacima da ne glasaju "za one koji su potpisali kapitulaciju u Kumanovu i tako pocinili najteze krivicno delo, veleizdaju". Verovatno zbog specificnosti prostora, bilo je razlicitih kalkulacija oko procene broja prisutnih na ovom mitingu. Sasvim izvesno, prostor od oko 80 metara levo i desno od bine bio je pun, u dubini od petnaest metara pa se moze reci da je lidere DOS pratilo vise od dve i po hiljade ljudi. Skandiralo se "Spasi Srbiju i ubij se, Slobodane", "Otpor", "Promene". Z. Rakic
|
|
ATMOSFERA LINCA Policija - servis za kriminalisticku obradu dece Pise: Gradimir Nalic Tesko je pobrojati sva krivicna dela koja su izvrsili ministri, portparoli, sefovi stranaka, policajci - tajni i javni, rezimski novinari, u progonu aktivista studentskog pokreta OTPOR. Pogazeni su, surovo i visestruko, Ustav i mnogi zakoni ove zemlje. Kada je, pocetkom maja, represija nad aktivistima Otpora presla u ruke pripadnika pozarevackih parapolicija, batinasa koji, po obavljenom nasilju, bivaju videni u prostorijama rezimske stranke, telohranitelja politicara i istaknutih clanova Jugoslovenske levice, policija se stavila u ulogu servisa za politicku obradu dece, koja vodi stvaranju ogromnih broja dosijea najmladih gradana. Misli li zbilja neko ozbiljan da ce se ovi dosijei jednom koristiti za onemogucavanje karijera buducih pravnika, lekara, glumaca?! Nije sva policija, poput one iz Vladicinog Hana, spremna da vesa decu za noge, tuce ih po genitalijama, i sve to u cast proslave Dana "oslobodenja" grada. S kolegama iz Jugoslovenskog komiteta pravnika za ljudska prava, advokatima iz Beograda i iz jos dvadesetak gradova u Srbiji, zastupao sam oko dve stotine uhapsenih aktivista Otpora.. Nailazili smo na osorne oficire policije, poput onog ciji je policajac palicom grubo odgurivao gospodu Natasu Kandic, a nas izbacio iz stanice, pri cemu smo, samo zahvaljujuci prisebnosti njegovih ljudi, prosli bez batina. U opstoj guzvi nestao im je jedan od privedenih mladica. Policajac je zamenik komandira u odeljenju MUP Stari Grad u Beogradu. Na Cukarici je batinas u uniformi nogom sutnuo sedamnaestogodisnju devojcicu, ucesnicu akcije u kojoj je Otpor trazio ostavku predsednika Fudbalskog saveza Jugoslavije Miljana Miljanica.
Policija je u Podgorici ovih dana privela Ratka Krsmanovica, generalnog sekretara JUL i nosioca liste za savezne izbore. Vele, g. Krsmanovic je, u najboljoj tradiciji otporasa, kvario podgoricke fasade, sprejajuci po njima politicke parole. Privedeni se bezocno zali na nezakonito privodenje i zadrzavanje. Kaze da je drzan u nehigijenskim uslovima. Rekao sam da se bezocno zali zato sto ga smatram odgovornim za hiljadu nezakonito zadrzanih, tucenih i psihicki zlostavljanih decaka i devojcica. Uostalom usledio je poziv Otpora g. Krsmanovicu da ih poseti radi razmene zatvorskih iskustava. OTPOR svakako opravdano izaziva frustriranost rezima. Prva Pertizanka SRJ sigurno besni citajuci informacije koje, ako i same nisu frizirane iz straha analiticara da im se moze desiti sudbina glasnika koji donosi lose vesti, svakako govore da su otporasi: hrabri, solidarni, inventivni, nepodlozni korupciji i nespremni za izdaju; a da ih je mnogo i da su sve voljeniji u narodu, te da i opozicija zazire od impresivne sile ovog mladog talasa. A Prvoj Partizanki nikada nije pruzena sansa da i sama sve to bude. Tako ciste Ona vidi, u masti, svoje roditelje i svoje drugove. U Srbiji je najpoganija psovka ona u kojoj se pominju deca. I najtvrda kletva. Srbi vole nepokorne, hajduke, ilegalce. Oni pevaju: "Ne odajte druga ni jednoga". Tesko rezimu ako prede crtu narodnog trpljenja. Tesko svima nama ukoliko se to ponovo desi. Autor je izvrsni direktor Jugoslovenskog komiteta pravnika za ljudska prava
STRAH OD GLASANJA Cinjenice ukazuju da vladajuce stranke svoj predizborni optimizam zasnivaju na planiranoj otvorenoj i bezobzirnoj kradi glasova biraca, i to: - glasova Albanaca s Kosova, koji su upisani u biracke spiskove u izbornim jedinicama 24 Prokuplje i 26 Vranje, bez mogucnosti da glasaju u tim izbornim jedinicama i posebnim birackim mestima koja bi izborne komisije tih izbornih jedinica u tu svrhu formirale, i to: - kradom glasova glasaca zaposlenih u drzavnim organima - policiji, upravi, pravosudu, javnim preduzecima, na taj nacin sto ce toj kategoriji zaposlenih neposredno pre izbora, od strane njihovih staresina i direktora, biti podeljeni glasacki listici, sa vec zaokruzenim brojevima kod imena kandidata tih stranaka za predsednika SRJ, za poslanike u vecima Savezne skupstine i odbornike skupstina opstina. Oni te listice treba da ubace u glasacke kutije, uz obavezu da staresinama i direktorima vrate nepopunjene glasacke listice koje su dobili od birackog odbora na birackom mestu, kao dokaz da su glasali po datom nalogu, pod pretnjom da ce dobiti otkaz na radnom mestu, ako tako ne postupe. Ova metoda je otvoreno isprobana kod prinudnog prikupljanja potpisa za kandidaturu Slobodana Milosevica za predsednika SR Jugoslavije. Kancelarija Jugoslovenskog komiteta pravnika za ljudska prava u Leskovcu i Odbor za ljudska prava u Leskovcu ukazuju da stvaranje konkretnih uslova na terenu u predizbornom postupku za ovakvu manipulaciju glasovima zaposlenih u drzavnim organima, ustanovama, javnim sluzbama i javnim preduzecima, kao i sama realizacija te manipulacije na dan izbora, predstavljaju najgrublje krsenje izbornog prava i sloboda gradana zaposlenih u tim organima i sluzbama, propisanih izmedu ostalog i clanom 21 Opste deklaracije o pravima coveka, nezabelezeno u novijoj politickoj istoriji i izbornoj praksi civilizovanih zemalja. Zaposleni koji su, doduse, godinama vaspitavani i bili prinudeni da rade i cute, a na izborima "demokratski" pozivani da takvo stanje odobre, sada se otvoreno i bezobzirno stavljaju u dilemu, glasati slobodno i po svom uverenju, kao covek, ili po nalogu staresine-direktora, iz straha da se ne dobije otkaz. Ovaj tekst je pokusaj kancelarije JUKOM i Odbora da ovoj kategoriji zaposlenih pomognu u trazenju mogucih racionalnih odgovora na postavljeno pitanje i dilemu i mogucih izlaza iz nemile situacije. U konkretnom slucaju staresine i direktori zaposlenih u drzavnim organima, ustanovama, javnim sluzbama i javnim preduzecima, zloupotrebljavaju nepoznavanje odredaba radnog zakonodavstva od strane zaposlenih, o tome u kojim i pod kojim uslovima zaposlenom u tim organima, ustanovama i preduzecima moze prestati radni odnos, kao i kod zaposlenih prisutnom i godinama stvaranom uverenju da staresina-direktor zaposlenom moze uciniti sve, pa i ono sto u zakonu nema osnova. Naime, "neglasanje po nalogu staresine ili direktora" - ne predstavlja zakonski osnov za prestanak radnog odnosa, nezavisno od volje zaposlenog, niti po odredbama Zakona o radnim odnosima Republike Srbije, niti po clanu 64 Zakona o osnovama radnih odnosa koje se shodno clanu 1 Zakona o radnim odnosima u drzavnim organima, primenjuju na prestanak radnog odnosa zaposlenih u drzavnim organima, a neposredno na zaposlene u javnim preduzecima i ustanovama, javnim sluzbama, te time i ne postoji zakonski osnov na mogucnost da zaposleni dobije otkaz zbog toga sto nije glasao po nalogu direktora i onim od birackog odbora, pa da i direktor ili staresina i njihova partija budu iskompromitovani u javnosti i optuzeni za kradu izbora i glasova. Mozda direktor nece imati mogucnosti da daje otkaze . . . Zaposleni u drzavnim organima i javnim sluzbama, koji su stavljeni u ovu situaciju, nisu u inferiornom polozaju prema staresinama i direktorima, mogu otici na biracko mesto i glasati na birackim listicima koje su dobili od birackog odbora, na dan glasanja, i glasati slobodno po svom uverenju bez straha od otkaza, a biracke listice dobijene od direktora i unapred popunjene, sacuvati kao dokaz o karakteru coveka koji im ih je dao i karakteru stranke kojoj pripada, koja vlast shvata "kao vestinu upravljanja narodom, kojom se narod vara", a tvrdi da je demokratija samo "njoj" poznata. U krajnjem slucaju zaposlenim u drzavnim organima i ustanovama javnih sluzbi i preduzeca, koji nisu savladali "strah od glasanja", a stavljeni su u situaciju da glasaju protiv svoje volje, stoji na raspolaganju resenje: - otici na glasacko mesto, uzeti biracke listice, otici iza paravana, na listicima dobijenim od direktora i staresine, pored onog sto je zaokruzeno, zaokruziti jos po nesto, sto ce ih uciniti nevazecim, ubaciti ih u kutiju, a direktoru i staresini doneti listice dobijene od birackog odbora. Niste glasali po nalogu direktora, ali ni po svojoj volji, slobodno. Savest vam je delimicno cista. Da bi vam savest bila potpuno cista, potrebno je da savladate strah od glasanja i glasate po svojoj volji. Vreme je. Krajnje. Odbor za ljudska prava - Leskovac Kancelarija Jugoslovenskog komiteta pravnika za ljudska prava u Leskovcu
|