Elektronsko izdanje:
|
-Forum o Kosovu: Vekovi opasnog zivljenja -Formiran Odbor za ljudska prava u Vranju: Sto juznije - vise posla za nevladinu organizaciju |
-Slucaj Milanke Krsmanovic - Tobi: |
|
Kosovski problem - istine i zablude Pise: Momcilo Pavlovic Kosovo u Srbiji i Jugoslaviji jestenistorijski problem, ili istorija, malo moze pomoci u resavanju ovog izuzetno zamrsenog problema. Srbi i Albanci (Siptari, Arbanasi itd.) vekovima zive zajedno, jedni pored drugih u medusobnom nepoznavanju i nerazumevanju, i manje vise u medusobnom nepostovanju i neuvazavanju. Njihova istorija iako vezana za isto tlo kao da ima potpuno razlicite smerova. Gotovo da nema pitanja oko koga se slazu ili bar da nemaju razlicito tumacenje. Tome posebno doprinosi laicko tumacenje dogadaja i trazenje resenja pozivanjem na istorijske argumente i cinjenice. Njihova istorija u zaostrenim ili ratnim sukobima bila je, kako to istice Nebojsa Popov, borba za dominacijom. Onda kada su Srbi vladali Kosovom Albancima nije bilo dobro, a onda kada su Albanci vladali, kao sto je npr. slucaj sa periodom 1941-1944. za Srbe jednostavno nije bilo mesta na Kosovu. Generalno gledano o Kosovu postoje neke nesporne cinjenice, zovimo ih istinama, ali i zablude, koje ne doprinose resavanju problema. Te istine, moze jedna ili druga strana rezlizovati, ali ih ne moze prenebregnuti. Dakle neke srpske istine o Kosovu jesu: 1. Kosovo jeste istorijski problem; 2. Kao takav, kosovski problem se ne moze resiti preko noci; 3. Kosovo je u sustini srpskog nacionalnog i drzavnog rezona, i ima veliki, istorijski, drzavotvorni, etnopsiholoski i svaki drugi znacaj. 4. Gotovo da nema te politike, politicara i tog Srbina koji moze pristati na nezavisnu drzavu Kosovo. Nasuprot srpskim postoje albanske istine: 1. Albanci na Kosovu imaju apsolutnu vecinu; 2. Albanci ne vladaju Kosovom; 3. Albanci ne zele srpsku vlast niti zele da koriste ona prava koja na papiru imaju; 4. Albanci traze i zele ni manje ni vise negozasebnu drzavu van Srbije i Jugoslavije; Ovako videne istine. ovako suprotstavljeni interesi, ovako sukobljeno istorijsko (na srpskoj) i etnicko pravo (na albanskoj strani), i ovako ispoljene krajnosti u nastojanjima tesko da mogu da priblize Srbe i Albance i da nadu kompromisno resenje. Pronalazenje resenja otezavaju i srpske i albanske zablude. Kao srpske zablude smatramo: 1. Da se Kosovo moze drzati silom, 2. Da se silom moze resiti ovaj problem, 3. Da Srbi mogu vladati Kosovom bez ucezca Albanaca u upravi. Albanske zablude jesu: 1. Da mogu dobiti nezavisnu drzavu; 2. Da ce silom (terorizmom, gerilskim ratovanjem i sl.) ostvariti taj cilj i poraziti srpsku drzavu, tj. policiju i vojsku; 3. Da ce zapadni vojnici ginuti za ostvarenje njihovog sna o nezavisnom Kosovu. U vezi sa tim i da ce zbog Srba i Albanaca izbiti svetski sukob, tj. zaratiti svetske sile. Ove zablude i nanjima gradena politika, nece doneti trajno resenje. Upravo ove zablude donose velike ljudske i materijalne zrtve. Izmasakrirana tela, masovne znane i neznane grobnice, porusene i popaljene kuce i citava sela, licna i imovinska nesigurnost i opsti strah ne donose resenje, ali donose patnje, kako Srbima tako i Albancima. Zato sukobi moraju sto pre prestati. Najbolje je odmah. To je taj prvi korak, koji se mora napraviti. U miru ce se lakse razgovarati, lakse dolaziti do resenja, postupnih, privremenih, obostrano zadovoljavajucih. Na Kosovu zive Srbi, Albanci i drugi narodi i oni moraju zajedno i dalje ziveti. Za podnosljiv zajednicki zivot sami treba da nadu ona resenja koja im najvise odgovaraju i koja su se u praksi pokazala pozitivnim. Srbija i Jugoslavija moraju Albancima dati autonomiju. Koliku i kakvu neka se sami, tj. medusobno, dogovore. S druge strane Albanci moraju odustati od ideje o nezavisnom Kosovu, moraju postovati srpski i jugoslovenski teritorijalni i drzavni okvir, i aktivno se ukljuciti u njen sveukupni zivot. A moderna, ekonomski razvijena, pravna i demokratska Jugoslavija, Jugoslavija u Evropi, sa evropskim standardima, moze uciniti relativnim i Kosovski problem. Zaista, zasto ti evropski standardi, koji se stalno spominju ne vaze i ovde, na Kosovu i na Balkanu uopste. Nije dovoljno da mi kazemo da postoje, nego da se tako i ponasamo. Zato sto nismo deo Evrope za nas ne vaze evropski standardi. Malo evropskih standarda na Balkanu kao da je srazmerno kolicini problema.
|
|
U VRANJU JE 21. AVGUSTA FORMIRANA PODRUZNICA ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA IZ LESKOVCA ZA TERITORIJU PCINJSKOG OKRUGA STO JUZNIJE - VISE POSLA ZA NEVLADINE ORGANIZACIJE Svojim aktivnostima podruznica bi na samom startu morala da ucini korake u pravcu oslobadanja gradana od tradicionalnog straha od vlasti. Neophodna sira akcija edukacije clanova. Posebna paznja aktivnostima u visenacionalim opstinama Bujanovac i Presevo Pcinjski okrug sa svojih sedam opstina, od cega su tri sa visena-cionalnom strukturom (Presevo, Bujanovac i Bosilegrad), kada su u pitanju nevladine organizacije, nije doskora postojao na evropskoj i svetskoj karti. Uspostavljanjem saradnje sa Odborom za ljudska prava iz Leakovca, grupa aktivista iz Vranja zaokrenula je inicijativu za formiran-jc Podruznice leskovackog Odbora, sa sedistem u Vranju, cija bi se aktivnost odnosila na opstine u ovom pogranicnom visenacional-nom podrucju. Nakon nekoliko pripremnih sastanaka, osnivncka akupstina Podruznice odrzana je 21. avgusta uz prisustvo Dobrosava Nesica, predsednika Odbora za ljud-ska prava iz Leskovca i clanova Aleksandra Kocica i Stojana Milica. Upoznajuci prisutne sa osnovnim principima funkcionisanja nevladine i vanstranacke organizacije, Dobrosav Nesic je naglasio da ce vranjanska podruznica, preko Odbora za Ijudska prava iz Leskovca, pruzati svu pravnu pomoc za zastitu ljudskih i gradanskih prava pojedinaca ili grupa i da ce, preko sredstava informisanja o svim takvim slucajevima biti obavestena javnost.
Dogovoreno je da se postigne puna koordinacija sa aktivistima na podrucju Bujanovca, Preseva, Vladicinog Hana, Surdulice, Bosilegrada, Trgovista i Vranja, sa ciljem objedinjavanja informacija o svemu sto je interesantno zu aktivnosti podruznice na ovom podrucju. Za koordinatora saradnje na relaciji Leskovac - Vranje imeno-van je Stojan Milic iz Leskovca. Dok se ne steknu svi neophodni uslovi da u Vranju samostalno pocne da radi Odbor za ljudska prava, on ce delovati kao Podruznica Odbora iz Leskovca, jer, kako je istaknuto, svim aktivistima u Vranju neophod-na je pomoc iskusnijih kolega iz Leskovca. Podruznica iz Vranja uskoro bi, prema postignutom dogovoru, trebalo da izda i letak sa osnovnim informacijama vezanim za aktivnosti ove prve nevladine organizacije u Pcinjskom okrugu. V. Ristic |
|
VRANJANSKA PENDREK - DEMOKRATIJA PANDURSKO NALICJE LJUDSKOSTI Cela dezurna smena vranjanskih policajaca uzivala u maltretiranju Nadice Stosic, predsednice Kluba mladih DS Vranja.
Vranjanska policija, ocigledno, "trenira strogocu" na politickim neistomisljenicima, uz karakteristicno bestijalno ponasanje ljudi koji treba da stite zakon. Nakon niza slicnih slucajeva, nema sumnje da nemestenici nacelnika Stojmena Stojmenovica zele da uvedu strahovladu i spoje vlastite mracne porive za napredovanjem u sluzbi. Ovoga puta, medutim, nece se sve zavrsiti na konstataciji da su "prekoracena ovlascenja", jer je o ovom dogadaju obavestena domaca i medunarodna javnost. Leskovacki Odbor za ljudska prava informisao je Fond za humanitarno pravo i "Amnesty Inetnational", a usledice i krivicne prijave protiv bandita u uniformama. H.M
<pcv-3-4-9>AKTIVISTI ODBORA BELEZE Vladicin Han JOS JEDNA "SMRT" JUZNE MORAVE I ovog leta Juzna morava, dozivela je jos jednu, ko zna koju po redu ekolosku katastrofu. Kod Vladicinog Hana ali i nizvodno plutale su mrtve ribe. Voda je bila crna i osecao se strasan smrad. Slicna situacija zabelezena je i u toku Juzne morave nizvodno od Vladicinog Hana. Reakcije nadleznog Ministarstva za ekologiju Vlade Srbije nije ni ovoga puta bilo, iako se zna da je poodavno voda u ovoj reci svrstana u najgoru, cetvrtu kategoriju, u kojoj tesko opstaje bilo kakav zivi svet. Ko su zagadivaci Juzne morave i dalje ostaje javna tajna. V.S.
Vranje KAKO PROTIV NASILJA NAD ZENAMA? Nakon monstruoznog ubistva Ankice Trajkovic, koju je na lokalnom groblju zadavio njen nevencani suprug Marjan Stamenkovic, u Vranju se ozbiljno namece pitanje zastite zena od nasilja u porodici. U saradnji sa lekarima Bolnice u Vranju s tim u vezi pokrenuta je od strane Podruznice Odbora za ljudska prava inicijativa za odrzavanje okruglog stola, na kojem bi se iz strucnog ugla analiziralo stanje u ovoj oblasti, jer u Vranju su u poslednje vreme sve cesci slucajevi nasilja u porodici. Tom prilikom razgovarace se i o problemima velikog broja napustene dece. R.V.
<pcv3-4-10>Protest na pismo rukovodstva vranjskog "giganta" RADNICI MORAJU DA KUPUJU ISKLJUCIVO KOD "SIMPA"? Krsenje ljudskih prava i javni cin bez presedana na jugu Srbije Rukovodstvo Holding kompanije "Simpo" uputilo je radnicima i rukovodiocima malih preduzeca iz sastava Kompanije pismo u kojem im skrece paznju kako "nedovoljno i sve rede u poslednje vreme kupuju hemijske i prehrambene proizvode i retko koriste ugostiteljske usluge Kompanije", stoji u saopstenju Odbora za ljudska prava - Leskovac, koje je potpisao predsednik Odbora Dobrosav Nesic. Odbor za ljudska prava smatra da je ovo pismo, objavljeno u fabrickim novinama, jos jedan vid pritiska, kako bi se radnici prisilili na lojalnost i postovanje rukovodece hijerarhije u Kompaniji. "Ne samo da se prismom krse osnovna ljudska prava, vec ono predstavlja i svojevrsni dokaz o nacinu funkcionisanja Kompanije i javni cin bez presedana na jugu Srbije", navodi se u saopstenju Odbora za ljudska prava Leskovac. (Preneto iz "BLIC"-a) |
|
NAPAD NA BOLESNU ZENU Svedoci cute iz straha od posledica
-Dezurni lekar i jedna medicinska sestra (ne zele da im pominjem imena) rekli su mi da je Milanka udarena, dok je nacelnik dr Novica Pavlovic kaze kako to nije moguce'. Dve pacijentkinje iz sobe u kojoj je bila moja zena spremne su da svedoce da je Milanku tukao medicinski tehnicar koji je par dana kasnije, iz straha od mogucih posledica, obrijao bradu. One isticu da je verbalno i fizicki zlostavljanje pacijenata redovna pojava. U leskovackom SUP su mi rekli da je kasno za podnosenje prijave i da je Milanka mozda zasluzila batine". Aktivisti odbora za ljudska prava nacinili su fotografiju na kojoj se vide tragovi nasilja na licu i vratu Milanke Krsmanovic - Tobi. Fotografije i izjave svedoka upuceni su Fondu za humanitarno pravo i "Amnesti internesenel". Nakon objavljivanja izjave Dorda Tobija u listu "Nasa Borba", kako smo nezvanicno saznali, direktor leskovackog Doma zdravlja dr Tomislav Cvetanovic suspendovao je jednog medicinskog tehnicara. Kako nismo u mogucnosti da ovo proverimo, pozivamo ovom prilikom gospodina Cvetanovica da javnosti pruzi detaljnije informacije o ovom slucaju. Imenovanjem krivca bice otklonjene sumnje u profesionalni i moralni integritet ostalih ljudi koji casno obavljaju svoj posao na Neuropsihijatrijskom odeljenju leskovacke bolnice. D.N. NOVINAR I DIPLOMA PRED SUDOM Branko Petrovic iz Bujanovca najavljuje strajk gladu da bi dokazao istinu o obrazovanju poslanika i direktora "Hebe" Randela Veljkovica. Zbog teksta pod naslovom "Rasa (ni) je dipl ecc", objavljenog 1995. godine u "Novinama Vranjskim", direktor bujanovacke "Hebe" i poslanik SPS Randel Veljkovic tuzio je novinara Zivotu Matica i trazio obestecenje od 70 hiljada maraka.Matic je, naime, u spornom napisu izneo osnovane sumnje da Veljkovic nije diplomirao na Ekonomskom fakultetu, odnosno da se lazno predstavlja i sluzi falsifikatima.
I to nije kraj egzibicije pravosuda na krajnjem jugu Srbije: od 20. januara 1998. godine ne resava se po krivicnoj prijavi komercijaliste u "Hebi" Branka Petrovica, koji je, takode, Randela Veljkovica optuzio za falsifikovanje diplome. Petrovic je do sada u nekoliko navrata bezuspesno pokusavao da dokaze Veljkovicev falsifikat, zbog cega je imao brojne neprijatnosti. Ovoga puta, resen je da ide do kraja i u pismu upucenom pravosudnim organima nagovestava strajk gladu ispred Opstinskog suda u Bujanovcu, ukoliko se ne resi njegova krivicna prijava protiv Veljkovica. "Postoje opravdane sumnje da su ispite Matematika I i II, Statistika i Knjigovodstvo umesto studenta' Veljkovica pismeno polagali njegovi prijatelji", kaze u pismu Branko Petrvic i istice da je u pitanju njegova "pobuna protiv mocnika, u ime pravde, dostojanstva i slobode". S.A. |
|
NACELNIKA MUP NEMA KO DA PRIVEDE Novinar Vojkan Ristic, nakon sto ga je u lokalnom listu "Slobodna rec", nacelnik SUP u Vranju Stojan Stojmenovic, proglasio "lopovom" tuzio prvog policajca Vranja ali ovaj se ne pojavljuje na sudu. Aforisticar i enigmata Radomir Rasa Stanojkovic, najvio tuzbu protiv nacelnika Stojmenovica, zbog ?zlostavljanja u sluzbi" u montiranom policijskom procesu. Represija policije na jugu Srbije jaca je no ikada. Tesna sprega izmedu vladajuce stranke i policijskog aparat, dala je "najsira ovlascenja" pripadnicima policije da upotrebljavaju razlicite metode pritiska na slobodoumne ljude iz ovog grada.
Najpre je kroz tu masineriju prosao novinar "Nase Borbe" Vojkan Ristic, koji je bio priveden i zadrzan u lokalnom SUP petnaest sati, jer se nekome nije dopala njegova namera da napise knjigu "Made in Vranje", u kojoj je glavna licnost Dragomir Dragan Tomic, potpredsednik Vlade Srbije iz ovog kraja. Risticu je savetovano da se okane pisanja knjige. Nakon toga u Listu "Slobodna rec" nacelnik SUP-a u Vranju Stojan Stojmenovic, izjavice da je Ristic, "ojadio kasu "Jumka" za nekoliko hiljada maraka". Usledice demanti iz "Jumka", nakon cega je Ristic podneo privatnu krivicnu prijavu protiv Stojmenovica. -Prvi put svoj nedolazak u sudnicu Stojmenovic je obrazlozio "sluzbenom sprecenoscu", drugi put je stigao njegov zahtev za izuzece sudije Vesne Stevanovic. I tom zahtevu je nacelniku udovoljeno, predmet je prebacen kod sudije Zivorada Tasica. On vec cetvrti mesec ne zakazuje sudenje, jer su navodno preduzete po mojoj privatnoj krivicnoj prijavi nekakve dodatne "istrazne radnje". Moji pravni zastupnici to smatraju pravnim nonsensom, koji do sada nije zabelezen u sudskoj praksi u Jugoslaviji - objasnjava Ristic, uz napomenu da se do sada vise puta obracao i predsedniku Okruznog suda u Vranju Blagoju Ilicu, ali da su odgovori bili uopsteni i bez konkretnih cinjenica. -Bez obzira sto je ovo tipican primer odugovlacenja, s namerom da mi se montira novi policijski proces, prema mojim saznanjima, nemam nameru da odustanem od gonjenja policajca Stojmenovica - kaze novinar Vojkan Ristic. Aforizmi za policajce Od posledica privodenja i saslusavanja u lokalnoj policiji lekarsku pomoc na Neuropsihijatrijskom odeljenju Bolnice u Vranju morao je da zatrazi Radomir Rasa Stanojkovic, poznati aforisticar i enigmata iz Vranja. -U SUP su me odveli zbog mog navodnog prekrsaja na poslu, a u sustini pravi povod je najava da mi izlazi iz stampe druga knjiga forizama "Umiljato jagnje dva prsta dize". Terali su me da pred policajcima govorim aforizme, a u pauzi, sam trebao da smislim nekoliko novih i da ih na licu mesta interpretiram - prica Stanojkovic. Zbog svega sto je doziveo, Stanojkovic se vec nekoliko meseci nalazi na lecenju. I on najavljuje pokretanje sudskog procesa protiv nacelnika SUP Vranje Stojana Stojmenovica i njegovog saradnika Vujice Velickovica, nacelnika za opsti kriminal u vranjanskom SUP-u. Koliko ce slicnih primera jos biti na jugu Srbije pokazace vreme. Jedino je sigurno da su oni koji ne idu "uz dlaku" aktuelnoj vlasti izlozeni policijskoj torturi. S.Antic
|
|
IMA LI KRAJA ZLOSTAVLJANJU DECE? · Ministar prosvete po ko zna koji put nalaze da se ucitelj Zivojin Stamenkovic iseli iz skole u Medevcu i rasporedi na drugo radno mesto · Ucitelja - nasilnika lebanski Opstinski sud vratio na posao - "zrtveni jarac" direktor skole Milutin Vukadinovic Posle gotovo godinu dana patnji i straha sestoro osnovaca, ucenika isturenog odeljenja skole "Vladimir Bukilic" u Medevcu kod Medvede, nazire se bar delimicno resenje slucaja "ucitelja s prutom". Podsetimo, ucitelj Zivojin Stamenkovic je 20. novembra prosle godine tukao svoje dake sakama, "sibom" i lenjirom, a povod je bio, po njegovom priznanju, to sto ucenica prvog razreda Marija Vukadinovic "nije znala da srice slova". -Svojim nepedagoskim postupkom ucitelj Zivojin Stamenkovic prouzrokovao je spor, izazvao strah kod dece i otpor roditelja, pa daci nisu isli na nastavu tri meseca prosle skolske godine i ove od pocetka, konstatovao je na nedavnoj konferenciji za novinare nacelnik Odeljenja Ministarstva prosvete u Leskovcu Dragisa Stanisavljevic. Dodajmo, posle punih deset meseci bezuspesnih pokusaja da zabasuri citav problem i spasi "glavu" svog partijskog druga, istaknutog aktiviste SPS. Stanisavljevid je najavio da ce Stamenkovic biti iseljen iz skolskih prostorija i premesten u maticnu skolu u Tularu. Naden je i "zrtveni jarac" - funkcije direktora Osnovne skole "Vladimir Bukilic" odlukom Ministarstva prosvete razresen je Milutin Vukadinovic, covek koji je u ovim mracnim dogadajima sacuvao svoju cast i ugled pedagoga. Za novog direktora imenovan je Miladin Sarac, nacelnik Odeljenja za drustvene delatnosti opstine Medveda. U grcevitoj borbi da se minimizira Stamenkoviceva bestijalnost, lokalni i republicki mocnici posegli su za oprobanom metodom lepljenja etiketa politickih protivnika roditeljima zlostavljane dece. U prvi plan stavili su njihovo "cetnicko poreklo" i pripadnost opoziciji, kao icinjenicu da je Stamenkovic predsednik Mesnog odbora SPS u Medevcu. Na vise od hiljdu metara nadmorske visine, tik do adminstrativne granice sa Kosovom, aktuelizovane su tragicne podele nezavrsenog gradanskog rata, na rojaliste i komuniste, u ljude se uvukao strah, podelili su se u tabore... Najdalje je otisao glavni i odgovorni urednik "Selo", uporedivsi u svom napisu dacke roditelje sa "siptarskim separatistima koji su inscenirali jednonacionalno trovanje". S druge strane, javili su se Stamenkovicevi ucenici svedoceci kako ovaj "pedagog" godinama tuce decu, svercuje drva, organizuje krivolov i nastavu prepusta svojoj zeni koja radi kao posluzitelj. Nesporno je, medutim, "samo" da je Stamenkovic uzurpirao celu skolsku zgradu, izuzev ucionice, pa cak i novi skolski WC u kojem je susio meso, dok su deca koristila nuznik star 50 godina, sklon padu. Prisvojio je, takode, kolor televizor i video rikorder, poklon Veterinarske stanice iz Lebana medevackoj skoli. U skolskom dvoristu "sepure" se dva nova uciteljeva vozila, teretni kamion "mercedes" i dzip "micubisi". Nakon prvog bojkota nastave, ova horor prica poprima i nadrealisticne razmere: sudija za prekrsaje u Lebanu novcano kaznjava roditelje zato sto su, kako stoji u presudi, "zanemarili vaspitanje dece". Neuropsihijatar u leskovackom Domu zdravlja, pak, konstatuje da su deca pod snaznim stresom i propisuje im "bensedin". "Pravda" po lebanskim sudijama Zabelezimo i sramnu cinjenicu da je lebanski Opstinski sud vratio na posao ucitelja Stamenkovica, nakon otkaza koji mu je urucio direktor Milutin Vukadinovic. Jos jedna "cigla u zidu" koji lebansko pravosude odvaja od elemntarnog poimanja pravde, morala i realnosti. A jos su sveza secanja kako su u ovom gradu prebijani i preko noci smesteni u zatvor radnice i radnici "Jedinstva", clanovi Sindikata "Nezavisnost".
|
|
KULTURA IZMEDU POJAVNOSTI I SUSTINE Pise: Nikolaj Timcenko Pisati o kulturi Leskovca, preciznije o kulturnoj i duhovnoj atmosferi koja vlada u nasem gradu, nije ni malo jednostavno jer se svaki takav pokusaj sudara sa paradoksom koji izgleda neresiv. Naime, ako bi se u jednoj recenici htelo reci o cemu se radi, moglo bi se konstatovati: kulturnih dogadaja i zanimljivih pojava i rezultata ima, duhovne atmosfere i autenticne kulture nema. Ili drugacije receno, kvantitet preovladuje i uglavnom se razgovori, koji su po pravilu nezvanicni i usmeni, zavrsavaju konstatacijama o brojevima i pokazateljima. Posebno bolna tacka tih sporadicnih i cesto sasvim neartikulisanih razgovora jeste u tome da se nema sluha za razlicita i suprotna misljenja, da se podleze opsteprihvacenim stavovima i da se druga, nova tumacenja izvesnih pojava, dogadaja i licnosti odbacuju ili ocenjuju politickim i ideoloskim kvalifikacijama a ne racionalnim i primerenim argumentima. Pri svemu tome, i dalje se javljaju institucije, politicke organizacije i nekakvi forumi kao ocenjivaci kulturnih poduhvata i umetnickih i naucnih dela, a pojedinci, ukoliko se i prihvate kritike, nadu nacina da se sakriju ili pokriju politickim autoritetom. Za ovo sto je do sada receno valja navesti primere. Uzecu samo dva. Kada je rec o kvantitetu i o pojavama koje leskovacku kulturu predstavljaju u najboljem svetlu relevantna je cinjenica da trenutno u nasem gradu izlaze cetiri publikacije za umetnost i kulturu i da je njihov domet relativno visok. Rec je o casopisima Osvit i Nase stvaranje i listovima Leskovcanin i Pomak. To je cinjenica koja svedoci o egzistenciji kulture u Leskovcu. Ali, s druge strane, sve cetiri publikacije, sem sto su promovisane na jedan rekao bih svecarski i pomalo neobavezan nacin, nisu isprovocirale ni jedan ozbiljan razgovor ili analitican tekst; cini mi se da se to dogodilo iz ova dva osnovna razloga: ni u jednoj publikaciji od ove cetiri nije se pojavio ni jedan provokativni, pod znakom navoda, tekst, a tzv. leskovacka javnost, po svom duhu i poimanju kulture, nije bila spremna ni za razgovor, niti za kriticki pristup fenomenu casopisa i uopste publikaciji kao kulturnoj cinjenici. Drugi primer, koji treba da pokaze odbojnost sredine i tzv. kulturnog establismenta prema druagcijem misljenju i novom stavu koji na razlicit nacin od uobicajenog i usvojenog, dogmatiziranog i tabuiziranog stava tumaci dogadaje i pojave, jeste odnos prema knjigama dr Momcila Pavlovica o medunarodnim izborima u Leskovcu i bombardovanju Leskovca. U nasoj istorijskoj nauci promenilo se misljenje o karakteru narodnooslobodilacke borbe i o udelu razlicitih faktora u zbivanjima od 1941, do 1945, godine. U Leskovcu, ciju kulturnu atmosferu cini apsolutno nepostojanje kritickog duha i snazna netrpeljivost prema drugacijem misljenju, ta cinjenica se jednostavno ne priznaje. Ne priznaje se ni pravo pojedinaca i pisaca da svoje stavove iznesu a leskovacke publikacije, pre svega nedeljni informativni list, zatvorene su za te stavove i ta misljenja. Razume se u prirodi je kritickog misljenja i misljenja uopste da uvek bude upereno protiv dnevne stvarnosti i dogmi koje se sa svoje strane suprotstavljaju misljenju; medutim, ako se zeli da se stvori kulturna klima u jednom gradu, onda se mora, s jedne strane, negovati kriticki duh kao uslov egzistencije kulture, a s druge strane ne samo tolerisati nego i podsticati razlicitost misljenja. Uostalom, po definiciji, misljenje je diferencirano, tj. ako je misljenje ono se razlikuje, ono je izraz druge licnosti, drugog stava, drugog resenja, drugog pristupa temi i problematici uopste, kao stilu zivljenja. |