Odbor za ljudska prava

Committee for Human Rights

SERBIA

16000 Leskovac

office:Svetozara Markovica br.37

tel/fax:+381 16 215 922

www.humanrightsle.org

e-mail:nesic@eunet.yu

 

Leskovac dana 14.02.2009 godine

 

GODISNJI IZVESTAJ  ODBORA ZA LJUDSKA PRAVA U LESKOVCU, O STANJU LJUDSKIH PRAVA NA TERITORIJI JABLANICKOG I DELA PCINJSKOG OKRUGA  SA ASPEKTA DEKLARACIJE GENERALNE SKUPSTINE UN O LJUDSKIM PRAVIMA, I RADU ODBORA NA ZASTITI I AFIRMACIJI TIH PRAVA U 2008 GODINI

 

                U IZVESTAJNOM PERIODU Odboru za ljudska prava u Leskovcu za pravnu pomoc i savete obratilo se  695  ljudi ili preko 63   mesecno, koji su za rad Odbora saznali iz medija, od svojih prijatelja ili poznanika ranijih i sadasnjih korisnika nasih usluga, ili preko sajta Odbora, sa psimenom dokumentacijom o svojim problemima.

                Od ukupnog broja ljudi koji su nam se u izvestajnom periodu obracali za pomoc i savete, 657 ili  preko 59 korisnika mesecno, je doslo neposredno u kancelariju Odbora, dok su nam se 18 coveka mesecno, obratila posredno telefonom a 13 pismom.

                U izvestajnom periodu  obratila su nam se 634 korisnika ili preko 57 mesecno,ciji su slucajevi iz oblasti koje su predmet paznje i pracenja Odbora, dok su nam se  u istom periodu obratio 61 korisnik ili  preko 5 mesecno, ciji slucajevi nisu iz oblasti koje su predmet nase paznje.

                U izvestajnom periodu pravnu pomoc u slucajevima iz oblasti koje su predmet nase paznje  od Odbora trazilo je i dobilo 613 ljudi ili preko 55 mesecno,  dok je pravnu pomoc iz oblasti koje nisu predmet nase paznje trazilo 22 coveka ili 2 mesecno.

                U izvestajnom periodu pravne savete  iz oblasti koje su predmet nase paznje od Odbora je trazio i dobio 623 ljudi ili  preko 56 mesecno, dok je u istom periodu pravne savete iz oblasti koje nisu predmet nase paznje trazio i dobio 51 korisnik ili preko 4 mesecno.

                U  izvestajnom periodu u razmatranje za zastupanje uzeli smo slucajeve  114 ljudi ili 10 mesecno, dok smo za zastupanje uzeli slucajeve  98 coveka ili preko 8 mesecno.

                 U izvestajnom periodu za potrebe ljudi korisnika nasih usluga napisali smo 14 tuzbe, 5 Optuznih predloga,  1 Zahtev za sprovodjenje istrage, 6 krivicne prijave, 38 zalbe , 31 Prituzbe, 3 Predloga za ponavljanje postupka,  4 Revizije, 14 Predstavke Evropskom sudu u Strazburu, 23 podnesak razne vrste, 4 predloga za dozvolu izvrsenja, 2 molbe za podizanje zahteva za zastitu zakonitosti, 1 prigovor protiv Optuznice i 1 zahtev za pristup informacijama od javnog znacaja.

                  U izvestajnom periodu advokat Odbora je  korisnike nasih usluga zastupao  na 259 rocista u parnicnim predmetima ili na 23 mesecno, i na 102 rocista u krivicnim predmetima ili 9 mesecno.

                  Nacionalna struktura ljudi koji su nam se obracali za pravnu pomoc i savete u izvestajnom periodu izgleda na sledeci nacin: Srbi -679 ili preko 61 mesecno,  Romi 12 ili preko 1 mesecno, Albanici 7 ili manje od 1 mesecno, Bugari 2 ili manaje od 1 mesecno,  1 Libijac i 1 Vlah.

                   U izvestajnom periodu vise puta smo obisli lica lisena slobode u Kazneno popravnom zavodu u Nisu, i uverili se u izuzetne lose uslove za boravak i zivot osudjenika u toj ustanovi, i los tretman zatvorskih vlasti prema zatvorenicima koji se granici sa svirepim nehumanim ponizavajucim postupanjem.

U dva navrata obisli smo nase klijente u Kazneno popravnom zavodu Zabela, jednom u Kazneno popravnom zavodu u Sremskoj Mitrovici i jednom u Okruznom zatvoru u Subotici.

                  Struktura prava povodom cijeg krsenja ili ugrozavanja su nam se javljali ljudi u 2008 godini, sa aspekta Deklaracije Generalne skupstine UN o ljudskim pravima, ima sledeci izgled:

 

-          cl.3  Deklaracije,  pravo na zivot , slobodu u licnu bezbednost,  3 slucaja, ili manje od 1 mesecno,

-          cl.5 Deklaracije, zabrana mucenje svirepog necovecnog ponizavajuceg postupanja ili kaznjavanja, 42 slucaja ili 3,81 mesecno,

-          cl.7 Deklaracije,  pravo svih ljudi da ih zakon jednako stiti  bez diskriminacije od dela krsenja prava priznatih Deklaracijom, 3 slucaja, ili manje od 1 mesecno,

-          cl.8 Deklaracije pravo ljudi da  ih nadlezni nacionalni sudovi efikasno stite od dela  krsenja osnovnih prava  koja su im prinata Ustavom i zakonom, 173 slucaja ili  preko 15 mesecno u proseku,

-          cl.10 Deklaracije,  pravo ljudi na pravicno sudjenje pred nezavisnim i nepristrasnim sudom u razumnom roku, 330 slucajeva  ili preko 30 mesecno u proseku,

-          cl.11 Deklaracije  pravo na pretpostavku nevinosti,  2 slucaja ili manje od 1 mesecno,

-          cl.12 Deklaracije,  zabrana proizvoljnog mesanja u licni i porodicni zivot, stan ili prepisku, 7 slucaja ili manje od 1 mesecno,

-          cl.17 Deklaracije, pravo na imovinu i nesmetano uzivanje imovine, 190 slucajeva, ili 17,27 u proseku meecno, oduzimanje imovine od strane  opstina gradskog zemljsita, lisavanje imovine od drzavnih monopolskih firm i u sudskom izvrsnom postupku nenaplacivanjem potrazivanja ljudi od strane sudova u izvrsnom postupku,

-          cl.19 Deklaracije,  pravo na slobodu misljenja 3 slucaja, ili manje od 1 mesecno,

-          cl.23 Deklaracije, pravo na rad i zadovoljavajuce uslove rada 160 slucaja ili preko 14 mesecno,

 

Iz numerickog dela izvestaja utvrdjujemo  kontinuitet krsenja prava na efikasnu sudsku zastitu cl.8  i prava na pravicno sudjenje cl.10 Deklaracije, pred nezavisnim i nepristrasnim sudom u kontinuitetu u toku cele godine na vrlo visokom nivou. To je posledica cinjenice da se na celu Minsitarstva pravosudja nalazi zena koja nije nikada bila poznata u pravnickim krugovima ni kao pravni teoreticar a jos manje kao pravni prakticar, dakle potpuni laik , koja nije sposobna da shvati ni sustinu problema u pravosudju a kamoli da ih delotvorno resava, sto dalje ima za posledicu da ista umesto da probleme u pravosudju resava afirmacijom mentaliteta pravicnog sudjenja, vrsi naoruzavanje sudova jacanjem sudske straze i obezbedjenja, sto ukazuje da integritet sudija i sudstva nije sposobna da stiti izgradnjom poverenja i ugleda sudija i pravosudja, a mozda joj tako nesto nije ni poznato. Takodje stoji i cinjenica  da je pravosudje na teritoriji koja je predmet nase panje potpuno privatizovano, i pod neposrednom kontrolom oligarhijskih grupa na lokalnom i republickom nivou, u kome nosioci  pravosudnih funkcija umesto da primenjuju zakon, primenjuju “neregulisanu privatnu pravdu” u interesu oligarha i svom interesu, dok drzava u oblasti pravosudja igra ulogu “mazohistickog adaptera”, koji organizuje i finansira ogromnu trznicu na kojoj pravosudne i policijske bande slobodno trguju, ljudskom slobodom, ljudskom imovinom i celokupnim ljudskim sudbinama, oslobodjeni straha od bilo kakve odgovornosti, jer ih drzava koja ih je izabrala i koja ih placa ne kontrolise, vac pasivno posmtra zbivanja na trzistu ljudskih sudbina.

Ovakvo stanje je rezultiralo odgovorom gradjana u vidu “neregulisane privatne gradjanske pravde, sto je imalo za posledicu ubistvo predsednik Opstinskog suda u Knjazevcu, stavljanjem bombe na automobile predsednika Opstinskog suda u Leskovcu, paljenje arhive jednog manjeg suda u Vojvodini, 77 dojave o podmetanju bombe i isto toliko prekida rada u palate pravde u Beogradu, dakle odgovor gradjana kao u Kolumbiji, sto je dalje rezultiralo da Komitet za ljudska prava Ujedinjenih nacija nije za clana izbrao Srbiju, iako je bila kandidat, koju cinjenicu je vlast prikrila od javnosti.

Katastrofalnom stanju u pravosudju poseban doprinos daje Nadzorni odbor Vrhovnog suda Srbije, koji nije sposoban da vrsi i ne vrsi funkciju koju mu je odredio Zakon o sudijama i Republicko javno tuzilastvo koje je obezvredilo institute Zastite zakonitosti.,

Zakljucak je da u drzavi Republici Srbiji ne postoji pravna sigurnost za gradjane i pravna lica.

Iz numerickog dela izvestaja utvrdjujemo da su nam se u 2008 godini, takodje u kontinuitetu i na visokom nivou javljali ljudi kojima je povredjeno pravo na imovinu i nesmetano uzivanje imovine iz cl.17 Deklaracije, sto se posebno odnosi na oduzimanje zemljsita ljudima od strane opstinskih vlasti, oduzimanje imovine od strane drzavnih monopolskih firmi preko odredbe cl.84 st.2 Ustava koja zabranjuje monopole osim  kada zakon to dozvoljava za drzavne monopolske firme u oblasti energetike, telekomunikacija i slicno , i nepostojanja skoro nikakve pravne zastite pravo svojine gradjane od strane sudova , a pogotovu ne u skladu sa odredbom cl.1 Protokola br.1 uz Evropsku konvenciju za zastitu ljudskih prava, obzirom da domaci ustav u cl.58 pod “Pravom na imovinu” stiti  pravo svojine, koje je uzi pojam od prava na imovinu koje priznaje i stiti cl.1 Protokola br.1 uz Evropsku konvenciju.Posebno je uocene nespremnost sudova da pruze adekvatnu zastitu pravu na imovinu, kako u pogledu neposrednog ugrozavanja imovine tako i u pogledu nespremnosti da na brz i efikasan nacin naplate imovinska potrazivanja ljudi u izvrsnom postupku, sto ima za posledicu imovinsko pravnu nesigurnost gradjana u Srbiji, a sa druge strane cinjenicu da pred Evrospkim sudom za ljudska prava u Strazburu najveci broj postupaka protiv Srbije tece zbog povrede prava na pravicno sudjenje iz cl.6 Konvencije i povrede prava na imovinu.

Analizom numerickog dela izvestaja utvrdjujemo da se na trecem mestu po broju  ljudi koji sun am se u izvestajnom periodu javili za pomoc i savete javljaju slucajevi krsenja prava na rad i zadovoljavajuce uslove rada zaposlenih  iz cl.23 Deklaracije, kao posledica nedovrsene privatizacije, nepostojanja jakog sistema Sindikalnih organizacija, loseg rada Inspekcijskih sluzbi i sudova koji ne pruzaju efikasnu sudsku zastitu ljudima kojima su ovakva prava povredjena ili ugrozena.

U izvestajnom periodu  na relativno niskom nivou ali u kontinuitetu utvrdjujemo krsenje zabrane mucenja svirepog necovecnog ponizavajuceg postupanja ili kaznjavanja iz cl.5 Deklaracije. Sa zadovoljstvom konstatujemo da su slucajevi policijske torture svedeni na minimum, ali da belezimo povecanje slucajeva mucenje, i zlostavljanja zatvorenika u Kazneno popravim zavodima u Nisu, Zabeli i Sremskoj Mitrovici, koji su izlozeni neljudskom i nehumanom tretmanu.Ovde je potrebno istaci slucajeve mucenja Zorana Jotica, Igora Gajica i Gorana Petrovica iz Krusevca, koji su muceni od strane policije u akciji “Sablja”  a u kojima policija i tuzilastva nisu sproveli brzu i nepristrasnu istragu u cilju otkrivanja pripadnika policije koji su navedena lica mucli i izvodjenja pred sud pripadnika policije koji su navedena lica mucili, iako postoji sluzbeni izvestaj policije o zlostavljanju ovih lica.

U izvestajnom periodu belezimo i  samo 3 slucaja povrede prava na zivot i slobodu iz cl.3 Deklaracije. Posebnu paznju zasluzuje slucaj Vucka Manojlovica iz Leskovca  na izdrzavanju kazne u kazneno popravnom zavodu u Nisu, koji je 1985 godine osudjen od strane Okruznog suda u Nisu na maksimalnu zatvorsku kaznu od 20 godina zatvora, koju je zakon poznavao 1984 godine u vreme kada je Manojlovic izvrsio krivicna dela za koje je osudjen.Vrhovni sud Srbije mu je maksimalnu kaznu zatvora po zalbi tuzilastva preinacio u Smrtnu kaznu, koja nad Vuckom nije izvrsena do Avgusta 2002 godine, dakle vise od 17 godina je cekao na izvrsenje smrtne kazne, da bi Avgusta 2002 godine, bio pomilovan tako sto  mu je Predsednik drzave smrtnu kaznu zamenio kaznom zatvora od 40 godina, koju zakonodavstvo u Jugoslaviji i Srbiji, uopste nije poznavala 1984 godine, kada su krivicna dela za koje je Manojlovic osudjen navodno izvrsena, cime je Manojlovicu povredjeno pravo na Kaznjavanje na osnovu zakona, a od 28 Decembra 2004 godine, vlast u Srbiji Manojlovica drzi u zatvoru lisenog slobode protivno napred navedenom principu, koji predstavlja opsteprihvaceno pravilo medjunarodnog prava, i krsi mu pravo na slobodu.Odbor je na to ukazo predsedniku Republike Srbije Borisu Tadicu, i pozvao ga da afirmacijom principa o Kaznjavanju lica samo na osnovu zakona, Manojlovica pomiluje i  na taj nacin prevazice nezakonito stanje koje je nasledio od predhodnog predsednika, a predsednik drzave do dana s nije odgovorio ni na Predstavku Odbora ni na molbu advokata Odbora podnetu u ime Manojlovica za pomilovanje, suprotno stavu Evropskog suda u Strazburu u slucaju Bendjamin i Wilson protiv Ujedinjenog Kraljevstva.

Advokat Odbora je protiv predsednika Tadica podneo tuzbu Prvom Opstinskom sudu u Beogradu sa zahtevom da u smislu cl.5 st.3 Evropske konvencije i napred navedenog slucaja i presude Suda, obaveze predsednika da donese odluku po zahtevu za pomilovanje, ali je sud posle 4 meseci drzanja tuzbe u sudu istu odbacio, jer je navodno nenadlezan da odlucuje po zahtevima z apomilovanje, mada od njega to niko nije ni trazio. Sud koji je bio pod direktnim uticajem partije na Vlasti odbio je da sudi predsedniku drzave id a ga obaveze da izvrsava zakonske obaveze, zamenom teza da sud nije nadlezan da odlucuje po zahtevu za pomilovanje, sto je jos jedan dokaz da u Srbiji svi gradjani nisu jednaki pred zakonom a da sudstvo nije nezavisno i nepristrasno.  

U 2008 godini u poseti Odboru boravila je Julija Babuzina ispred Komiteta protiv mucenja Ujedinjenih nacija.

Na teritoriji koja je predmet nase paznje  u 2008 godinini na osnovu numerickog dela izvestaja, koji je uredjen na osnovu uvida u pismenu dokumentaciju, utvrdjujemo da postoji imovinska i pravna nesigurnost, i vrlo los polozaj zaposlnih.

U izvestaju treba napomenuti da je Vrhovni sud Srbije vezano za implementaciju u praksi odredbe cl.10 Evropske konvencije o slobodi izrazavanja i odredaba Deklaracije Komiteta ministara Saveta Evrope o slobodi politicke debate u medijijima , zauzeo nacelno pravno shvatenje da vrednosni sudovi gradjana o javnim licnostima ne bi trebalo  da podpadaju pod  odredbe krivicnog zakonodavstva, kada su u pitanju krivicna dela Klevete i Uvrede, a to na osnovu presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slucajevima Filipovic protiv Srbije i Lepojic protiv Srbije, koji sup red Sudom pokrenuti na osnovu Predstavki koje su za Filipofica i Lepojica napisane u Odboru za ljudska prava u Leskovcu, Filipovica je i advokat Odbora zastupao do kraja postupka pred sudom a i sada u postupku za obnovu krivicnog postupka, dok je slucaj Lepojica do kraja doveo Beogradski centar za ljudska prava.

Takodje je potrebno napomenuti da u sest slucajeva u kojima su Predstavke napisane u odboru a usvojene sud pred Sudom u Strazburu, do krsenja ljudskih prava doslo od strane sudova, sto predstavlja paradokas obzirom da su sudovi u Srbiji duzni da stite i afirmisu ljudska prava. Tragicno je da Drzava Republika Srbija protiv nijednog sudije cije su odluke “pale” pred sudom u Strazburu, nije pokrenula postupak za utvrdjivanje odgovornosti, sto potvrdjuje stav odbora o drzavi kao mazohistickom posmatracu stanja u pravosudju.       

Izvestaj je radjen  za 11 meseci obzirom da je osoblje Odbora u Avgustu mesecu 2008 bilo na godisnjem odmoru.

 

Predsednik Odbora za ljudska prava u Leskovcu

Dobrosav Nesic,