|
|
e-mail:nesic@eunet.yu
NASILJE KAO OPASNOST ZA LJUDSKA
PRAVA I LJUDSKE VREDNOSTI
Nasilje
vidim kao evidentni dokaz postojanja i nacin ispoljavanja dominacije, kao koncentrisanog izraza svih vrsta otudjenja
ljudi u odnosu na vlast, u osnovnim
odnosima zajednice u kojoj zive, kakvi
su stvaranje, sticanje, otudjnje, ravnopravnost, podcinjavanja, oslobodjenje. Sto je dominacija veca,
nasilje je sveprisutnije i raznolikije u svom ispoljavanju, do forme “oslobodjenog nasilja”, u teroristickim rezimima u kojima vise ni
vlast ni ljudi nemaju nikakvog
smisla.
Dominacije
i nasilja kao njen pojavni
oblika, su direktna i najgrublja negacija
ambijenta za stvarnje, egzistenciju i afirmaciju ljudske
licnosti i njenog dostojanstva, osnovnih vrednosti medjunarodnog humanitarnog prava, rodjenih u Atini pet vekova pre hriscanstva, a koje su kao
takve istaknute u Preambuli Povelje Ujedinjenih nacija, preambulama i odredbama
osnovnih instrumenata UN, usvojenih u funkciji stvaranja i afirmacije
tih vrednosti, na slikovit nacin
istaknutim u odredbi cl.13 Medjunarodnog pakata o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima,
koja pravo na obrazovanje stavlja u funkciju, “procvata ljudske licnosti i osecanju
njenog dostojanstva”.
Manifestacije
ove negacije, ljudskih prava i ljudskih vrednosti
imaju u praksi surove pojavne oblike u vidu onih
koji u coveku ne vide ni ljudsku
licnost a kamoli subjekat prava, do suptilinijih oblika sa kojim se mi danas susrecemo u Srbiji, koja zvanicno,
normativno i deklarativno ljudska prava priznaje, ali ih u praksi
ne primenjuje. Naprotiv nasa istrazivanja govore
da se ljudska prava u Srbiji u praksi nalaze u stanju stalne ugrozenosti,
a u odsustvu efikasnog sistema odgovornosti vrlo lako i
cesto se krse, sa neizvesnim posledicama po coveka, kao zrtvu.
Ocit
primer za to je Zakon o odgovornosti za krsenje ljudskih
prava, koji se u praksi ne primenjuje.Ovoj
drzavi ne smeta kad Opstinski
sud u Surdulici ne izvrsava presudu
Vrhovnog suda Srbije kojom je
policajac osudjen na 18 meseci zatvora
za torturu, ozbiljno ne uzima
preporuku Komiteta za ljudska
prava UN sa 81 zasedanja u Julu 2004 godine u Zenevi , da sve pocinioce
torture kazni kao i da obezbedi
efikasno obestecenje zrtvama, pa zrtvu tog policajca sud u Vranju krvicno
goni I osudjuje sto je dala
izjavu o osobama koje su ucestvovale
u njenom mucenju protivno cl.13 Konvencije UN protiv mucenja. Sudovi u Babusnici i Pirotu sa indignacijom odbijaju da primenjuju
Deklaraciju Komiteta ministar Saveta Evrope o slobodi politicke debate u medijima, i ako u uvodu
stoji nalog drzavama potpisnicama da je dostave
sudovima. Opstinski tuzioci u Leskovcu, Vladicinom Hanu i u Prvom tuzilastvu
u Beogradu, zvanicni zastitnici zakonitosti, su
prepreka da Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog znacaja,
zazivi u praksi rada tuzilastva.Ako kao osoba koja
se bavi opretivnim radom na zastiti
i afirmaciji ljudskih prava budete prebijeni od policije, policija
ce vas u saradnji sa instruiranim sudijama i tuziocima,
optuziti i osuditi zbog
toga sto ste policajca ometali u vrsenju sluzbe, dok vas je prebijao.
Izuzetno policajac ce biti suspedndovan,
ali ne zbog
toga sto je vas zlostavljao, vec sto je
pre toga nacinio saobracajni
prekrsaj.
Na prednji nacin vlast
kao gospodar dominacije u ovoj drzavi promovise krsenje ljudskih prava, i afirmise
princip neodgovornosti za to. Kako prevazici takvo
stanje.
U imitaciji
pravne drzave kada vlast ili
nema snage, ili nece, da
se prakticno angazuje na zastiti ljudskih
prava, od nasilja koje se nad njima vrsi,
postoji odgovornost operativnih nevladinih organizacija koje se bave zastitom ljudskih
prava, da nadju efikasan nacin i obezbede sredstva u cilju uspostavljanja principa odgovornosti za sve za krsenje
priznatih a nezasticenih ljudskih prava, i njihovu implementaciju
u praksi, pogotovu krivicnim progonom drzavnih sluzbenika, zbog krsenja ljudskih
prava, a u svojstvu punomocnika zrtava kao supsidijarnih
tuzioca.
Implementacijom
ljudskih prava u praksi, stvara se optimalan ambijent u kome ce covek,
umesto evolucionog nuzproizvoda sa ogranicenim vekom trajanja, prepoznati sebe kao subjekta prava,
sposobnog da se izgradi u slobodnu, saznatu, materijalno i duhovno bogatu
ljudsku licnost, ciji ce se odnosi
u zajednici u kojoj zivi sa istim
takvim lisnostima, zasnivati na vrednostima od kojih su
te licnosti izgradjene i na
kojima pocivaju, a koje iskljucuju potrebu sa dominacijom
i nasiljem nad ljudima.
Dragutin Vidosavljevic,
Advokat-pravni savetnik Odbora za ljudska prava
u Leskovcu,