Odbor za ljudska prava                                            

Committee for Human Rights

SERBIA AND MONTENEGRO

16000 Leskovac

office:Svetozara Markovica br.37

tel/fax: + 381 16 215-922

www.humanrightsle.org

e-mail:nesic@eunet.yu

 

 

 

Leskovac dana 05.12.2005 godine

 

 

NASILJE KAO OPASNOST ZA LJUDSKA PRAVA I LJUDSKE VREDNOSTI

 

                   Nasilje vidim kao evidentni dokaz postojanja  i nacin ispoljavanja dominacije, kao koncentrisanog izraza svih vrsta otudjenja ljudi u odnosu na vlast, u osnovnim odnosima zajednice u kojoj zive, kakvi su stvaranje, sticanje, otudjnje, ravnopravnost, podcinjavanja, oslobodjenje. Sto je dominacija veca, nasilje je sveprisutnije i raznolikije u svom ispoljavanju, do formeoslobodjenog nasilja”, u teroristickim rezimima u kojima vise ni vlast ni ljudi nemaju nikakvog smisla.

                   Dominacije i nasilja kao njen pojavni oblika, su direktna  i najgrublja negacija ambijenta za stvarnje, egzistenciju i afirmaciju ljudske licnosti i njenog dostojanstva, osnovnih vrednosti medjunarodnog humanitarnog prava, rodjenih u Atini pet vekova pre hriscanstva, a  koje su kao takve istaknute u Preambuli Povelje Ujedinjenih nacija, preambulama i odredbama osnovnih instrumenata UN, usvojenih u funkciji stvaranja i afirmacije tih vrednosti, na slikovit nacin istaknutim u odredbi cl.13 Medjunarodnog pakata o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koja pravo na obrazovanje stavlja u funkciju, “procvata ljudske licnosti i osecanju njenog dostojanstva”.

                   Manifestacije ove negacije, ljudskih prava i ljudskih vrednosti imaju u praksi surove pojavne oblike u vidu onih koji u coveku ne vide ni ljudsku licnost a kamoli subjekat prava, do suptilinijih oblika sa kojim se mi danas susrecemo u Srbiji, koja zvanicno, normativno i deklarativno ljudska prava priznaje, ali ih u praksi ne primenjuje. Naprotiv nasa istrazivanja govore da se ljudska prava u Srbiji u praksi nalaze u stanju stalne ugrozenosti, a u odsustvu efikasnog sistema odgovornosti vrlo lako i cesto se krse, sa neizvesnim posledicama po coveka, kao zrtvu.

                   Ocit primer za to je Zakon o odgovornosti za krsenje ljudskih prava, koji se u praksi ne primenjuje.Ovoj drzavi ne smeta kad Opstinski sud u Surdulici ne izvrsava presudu Vrhovnog suda Srbije kojom je policajac osudjen na 18 meseci zatvora za torturu, ozbiljno ne uzima  preporuku Komiteta za ljudska prava UN sa 81 zasedanja u Julu 2004 godine u Zenevi , da sve pocinioce torture kazni kao i da obezbedi efikasno obestecenje zrtvama,  pa zrtvu tog policajca sud u Vranju krvicno goni I osudjuje sto je dala izjavu o osobama koje su ucestvovale u njenom mucenju protivno cl.13 Konvencije UN protiv mucenja. Sudovi u Babusnici i Pirotu sa indignacijom odbijaju da primenjuju Deklaraciju Komiteta ministar Saveta Evrope o slobodi politicke debate u medijima, i ako u uvodu stoji nalog drzavama potpisnicama da je dostave sudovima. Opstinski tuzioci u Leskovcu, Vladicinom Hanu i u Prvom tuzilastvu u Beogradu, zvanicni zastitnici zakonitosti,  su prepreka da Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog znacaja, zazivi u praksi rada tuzilastva.Ako kao osoba koja se bavi opretivnim radom na zastiti i afirmaciji ljudskih prava budete prebijeni od policije, policija ce vas u saradnji sa instruiranim sudijama i tuziocima, optuziti  i osuditi zbog toga sto ste policajca ometali u vrsenju sluzbe, dok vas je prebijao. Izuzetno policajac ce biti suspedndovan, ali ne zbog toga sto  je vas  zlostavljao, vec sto je pre toga nacinio saobracajni prekrsaj.

                   Na prednji nacin vlast kao gospodar dominacije u ovoj drzavi promovise krsenje ljudskih prava, i afirmise princip neodgovornosti za to. Kako prevazici takvo stanje.

                   U imitaciji pravne drzave kada vlast ili nema snage, ili nece, da se prakticno angazuje na zastiti ljudskih prava, od nasilja koje se nad njima vrsi, postoji odgovornost operativnih nevladinih organizacija koje se bave zastitom ljudskih prava, da nadju efikasan nacin i  obezbede sredstva u cilju uspostavljanja principa odgovornosti za sve za krsenje priznatih a nezasticenih ljudskih prava, i njihovu implementaciju u praksi, pogotovu krivicnim progonom drzavnih sluzbenika, zbog krsenja ljudskih prava, a  u svojstvu punomocnika zrtava kao supsidijarnih tuzioca.

                   

 

                   Implementacijom ljudskih prava u praksi, stvara se optimalan ambijent u kome ce covek, umesto evolucionog nuzproizvoda sa ogranicenim vekom trajanja,  prepoznati sebe kao subjekta prava, sposobnog da se izgradi u slobodnu, saznatu, materijalno i duhovno bogatu ljudsku licnost, ciji ce se odnosi u zajednici u kojoj zivi sa istim takvim lisnostima,  zasnivati na vrednostima od kojih su te licnosti izgradjene i na kojima pocivaju, a koje iskljucuju potrebu sa dominacijom i nasiljem nad ljudima.

 

Dragutin Vidosavljevic,

Advokat-pravni savetnik Odbora za ljudska prava u Leskovcu,