Leskovac
Svetozara Markovica
37
Tel.fax.016/215-922
SUDU SRBIJE I CRNE GORE
P O D G O R
I C A
Z A L B A
Stamenkovic Zorice iz Leskovca ul.Masarikov
trg br.3/65, koju po punomocju zastupa advokat Dragutin Vidosavljev iz
Leskovca, podneta po cl.46 st.1 t.3 Ustavne povelje Drzavne zajednice Srbija I
Crna Gora, cl.62 Zakona o sudu Srbije I Crne Gore i cl.9 st.1 I 2 Povelje o
ljudskim I manjinskim pravima I
gradjanskim slobodama Drzavne zajednice Srbija I Crna Gora
Primeraka dva Zbog povrede prava na pravicno sudjenje pred nezavisnim,
Priloga 7 x 2
nepristrasnim I po zakonu obrazovanom sudu iz cl.17 st.1 I 2
1 x 1 Povelje o ljudskim I
manjinskim pravima I gradjanskim slobodama
Drzavne zajednice Srbija I Crna Gora I cl.6 Evropske konvencije
Za zastitu
ljudskih prava I osnovnih sloboda
Podnosilac Zalbe Stamenkovic
Zorica iz Leskovca je jedno od preko
cetiri hiljade Civilnih lica na sluzbi u Vojsci Srbije I Crne Gore koji su
pocetkom 2005 godine, mimo zakona izgubili Pravo na rad I zadovoljavajuce
uslove rada u Vojsci Srbije I Crne Gore,
koje joj je kao gradjansko pravo priznato cl.23 Deklaracije Generalne
skupstine UN o ljudskim pravima, te cl.6 Medjunarodnog pakta o ekonomskim,
socijalnim I kulturnim pravima, koji propis se kao ratifikovani medjunarodni
ugovor po cl.10 Ustavne povelje u Drzavnoj zajednici
neposredno primenjuje, a po cl. 16 Ustavne povelje ima, I primat nad domacim
pravom, na teritoriji Srbije I Crne Gore.
Podnosilac zalbe je prava na rad lisena, na
teritoriji Republike Srbije gde je bila I na sluzbi u Vojsci SCG, resenjem Pov.br.8-25/8 od dana 08.04.2005
godine, Vojne poste broj 4445 Leskovac, I resenjem Up-2 broj
195-2/05 od dana 12.05.2005 godine Vojne poste broj 1097 Nis , kojim je
odbijena zalba Stamenkovic Zorice izjavljana blagovremeno protiv prvostepenog
resenja.
Dokaz:Uvid
u resenje Pov.br.8-25/8 od dana
08.04.2005 godine Vojne poste broj 4445 leskovac, I resenje
Up-2 broj 195-2/05 od 12.05.2005 godine Vojne
poste broj 1097
U vreme postojanja Vojnih
sudova ovakvi akti kojim je odlucivano o pravu na rad I zadovoljavajuce uslove
rada Civilnih lica na sluzbi u Vojsci Srbije I Crne Gore, smatrali su se
upravnim aktima, a sporovi o njihovoj zakonitosti upravnim sporovima, te
je po tuzbama proiv takvih akata bio nadlezan da odlucuje Vrhovni vojni sud,
shodno odredbi cl.19 st.1 t.3 Zakona o Vojnim sudovima.
Usvajanjem Ustavne povelje Drzavne
zajednice Srbije I Crne Gore, po odredbi cl.66, nadleznost vojnih sudova pa i
Vrhovnog vojnog suda,
nije preneta na Sud Srbije i Crne Gore, vece je preta na ORGANE DRZAVA CLANICA, u skladu sa
Zakonom.
Dokaz:Uvid
u cl.19 st.1 t.3 Zakona o vojnim sudovima I cl.66 Ustavne povelje Drzavne
zajednice Srbija I Crna
Gora, koje Sud ima ili ih moze pribaviti
U skladu sa cl.66 Ustavne
povelje Republike Srbija je donela Zakonu o preuzimanju nadleznosti vojnih sudova, vojnih tuzilastva I vojnih
pravobranilastva, objavljen u Sluzbenom glasniku Republike Srbije br.137/2004
od 24.12.2004 godine, a prema
odredbi cl.2 toga zakona “nadleznost vojnih sudova koji su postupali na
teritoriji Republike Srbije preuzimaju
sudovi opste nadleznosti, u skladu sa nadleznoscu odredjenom zakonom kojim se uredjuje stvarna
nadleznost sudova I ovim zakonom”.
Ovim propisom nije odredjeno
da bilo koju nadleznost Vojnih sudova, pa ni nadleznost za postupanje u
upravnim sporovima o zakonitosti upravnih akata o prestanku sluzbe-radnog
odnosa civilnih lica u Vojsci SCG, preuzima Sud Srbije I Crne Gore, sto I nije
bilo moguce jer Sud Srbije I Crne Gore,
nije sud OPSTE NADLEZNOSTI, cija je nadleznost odredjena zakonom kojim se
odredjuje stvarna nadleznost sudova Republike Srbije I zakonom o preuzimanju
nadleznosti vojnih sudova, vojnih tuzilastva I vojnog pravobranilastva.
Dokaz:Uvid
u zakon o preuzimanju nadleznosti vojnih sudova, vojnih tuzilastva I vojnog
pravobranilastava , koji
je
donela Republika Srbija u prilogu
Po odredbi cl.17 st.1(dj) Zakona o sudovima
republike Srbije, koji se primenjivao u vreme kada je podnosilac zalbe podigla
tuzbu, a aktuelna je I u vreme podnosenja ove zalbe, bila je odredjena stvarna nadleznost sudova opste
nadleznosti, a vezano za primenu odredbe cl.2 Zakona o preuzimanju nadleznosti
vojnih sudova, vojnih tuzilastva I vojnih pravobranilastva, Vrhovni sud Srbije
bio je stvarno nadlezan da odlucuje “ u prvom stepenu U UPRAVNIM STVARIMA,
ukoliko zakonom nije drugacije odredjeno, a u slucaju podnosioca zalbe I
ostalih civilnih lica zakonom NIJE ODREDJENO, da ce o njihovim tuzbama o
zakonitosti upravnih akata po osnovu kojih su izgubili gradjansko pravo na rad,
odlucivati Sud Srbije I Crne Gore.
Dokaz:Uvid u
odredbu cl.17 st.1 (dj) Zakona o sudovim Republike Srbije
Vrhovni sud Srbije je “a priori” odbio nadleznost da
postupa po tuzbama civilnih lica na sluzbi u Vojsci Srbije I Crne Gore, koji su
bili u sluzbi na teritoriji Republike Srbije, I u Republici Srbiji im je
prestala sluzba u Vojsci, aktima kojim im je oduzeto pravo na rad I
zadovoljavajuce uslove rada, sto je kasnije I potvrdio u praksi, stose moze
videti iz resenja Vrhovnog suda Srbije
U.br.5617/05 od dana 02.11.2005 godine, kojim se taj sud oglasava stvarno nenadleznim, da
postupa po tuzbi civilnog lica na sluzbi u Vojsci Srbije I Crne Gore za
ponistaj odluke o prestanku
sluzbe-radnog odnosa u Vojsci, I tuzbu ustupa Sudu Srbije I Crne Gore, kao
stvarno nadleznom navodno po cl.46 st.1 alineja 7 Ustavne povelje Drzavne
zajednice Srbija I Crna Gora. Pri tome Vrhovni sud Srbije nije imao u vidu
odredbu cl.66 Ustavne povelje koja kaze da se nadleznosti vojnih sudova, sto
znaci nadleznosti za postupanje po tuzbama vojnih lica I lica na sluzbi u
Vojsci SCG, ne prenose na Sud Srbije
u Crne Gore, vec na sudove Drzava clanica, niti odredbu cl.2 Zakona o
preuzimanju nadleznosti Vojnih sudova, vojnih tuzilastva I vojnih
pravobranilastva, koja kaze da nadleznost Vojnih sudova preuzimaju SUDOVI OPSTE
NADLEZNOSTI shodno zakonu drzave clanice kojim se uredjuje stvarna nadleznost
sudova opste nadleznosti, a ne Sud Srbije I Crne Gore. Pri tome Vrhovni sud
Srbije resenje Vojske o prestanku sluzbe-radnog odnosa civilnih lica, tretira kao upravni akt, ne navodeci
nijedan propis kojim je takvo resenje odredjeno kao upravni akt, i bez
obzira na cinjenicu da je takvim resenjem odluceno o prestanku radnog odnosa
civilnog lica u Vojsci, odnosno o oduzimanju prava na rad I zadovoljavajuce
uslove rada, za ciju zastitu je na osnovu cl.2 st.2 i cl. 195 st.1 Zakona o radu Republike Srbije
I cl.12 st.3 (a) Zakona o sudovima, I cl.2 Zakona o preuzimanju nadleznosti
vojnih sudova, vojnih tuzilastva I vojnog pravobranilastva, propisana stvarna
nadleznost Opstinskih sudova, kao sudova opste nadleznosti, u drzavi clanici
u ovom slucaju Republici Srbiji.
Dokaz: Uvid u fotokopiju presude
Vrhovnog suda Srbije U.br.561/05 od 02.11.2005 godine
u prilogu
Podnosilac ove zalbe je
polazeci od napred iznetog te od cinjenice da nakon ukidanja Vojnih sudova, ne
postoji nijedan propis kojim se resenje Vojske Srbije I Crne Gore, kojim joj je
oduzeto gradjansko pravopravo na rad I zadovoljavajuce uslove rada, ima
smatrati upravnim aktom, te da je za zastitu prava na rad I zadovoljavajuce
uslove rada zaposlenih civilnih lica u Vojsci Srbije I Crne Gore koji te
poslove obavljaju na teritoriji Republike Srbije, na osnovu cl.66 Ustavne
povelje Drzavne zajednice Srbija I Crna Gora, cl.2 Zakona o preuzimanju
nadleznosti vojnih sudova , vojnih tuzilastva I vojnog pravobranilastva Republike Srbije, te cl.12 st.3(a) Zakona o
sudovima I cl.2 st.2 I cl.195 Zakona o
radu Republike Srbije, za ovakve sporove propisana stvarna nadleznost Opstinskog
suda, kao suda opste nadleznosti, za ponistaj resenja Pov.br.8-25/8 od
08.04.2005 godine Vojne poste Leskovac
br.4445, I resenja Up-2 br.195-2/05 od 12.05.2005 godine Vojne
poste br.1097 Nis, podnela tzubu Opstinskom sudu u Leskovcu, kao stvarno I
mesno nadleznom prema mestu u kome je sediste komande Vp br.4445, odnosno
ustanove u kojoj je tuzilja obavljala
rad, shodno cl.55 I cl.59 Zakona o parnicnom postupku Republike Srbije.
Dokaz:Uvid
u tuzbu sa prijemnim pecatom Opstinskog suda u Leskovcu
Opstinski sud u Leskovcu se resenjem
p.br.2785/05 od dana 01.12.2005 godine, oglasio stvarno nenadleznim da postupa
po tuzbi, I odlucio da se tuzba po pravnosnaznosti resenja ustupi Sudu Srbije I
Crne Gore. Protiv tog resenja podnosilac zalbe je izjavila zalbu Okruznom sudu
u Leskovcu, koji je zalbu odbio resenjem Gz.br.282/06 od dana 31.01.2006
godine, a resenje Opstinskog suda u Leskovcu potvrdio.
Dokaz:Uvid
u resenje Opstinskog suda u Leskovcu P.br.2785/05 od 01.12.2005 godine, I resenje
Okruznog
suda u
Leskovcu Gz.br.282/06 od dana 31.01.2006 godine, u prilogu
Na prednji nacin podnosiocu
zalbe, sudovi Republike Srbije oduzeli su
pravo na Pravicno sudjenje iz cl.17 Povelje o ljudskim I manjinskim pravima I
gradjanskim slobodama Drzavne zajednice Srbija I Crna Gora i cl.6 Evropske
konvencije za zastitu ljudskih prava I osnovnih sloboda, da po njenoj tuzbi za
zastitu njenog gradjanskog prava na rad I zadovoljavajuce uslove rada, u skladu
sa odredbom cl.66 Ustavne povelje Drzavne zajednice Srbija I Crna Gora odlucuje
nezavistan I nepristrastan sud Republike clanice, koji je obrazovan na osnovu
Zakona Republike Srbije o preuzimanju nadleznosti vojnih sudova , vojnih
tuzilastava I vojnog pravobranilastva, a stvarno nadlezan po odredbi cl.12
st.3(a) Zakona o sudovima Republike Srbije.
Kako u Republici Srbiji,
nije obezbedjena druga pravna zastita ovog prava, jer su se svi sudovi oglasili
stvarno nenadleznim, podnosilac Zalbe
trazi od Suda Srbije I Crne Gore, da utvrdi da su sudovi Republike Srbije
podnosiocu zalbe povredili prava na pravicno sudjenje pred nezavisnim,
nepristrasnim I na zakonu obrazovanom sudu, I da otkloni posledice krsenja tog prava
po podnosioca zalbe, na nacin sto ce resenja Opstinskog suda u Leskovcu
p.br.2785/05 od dana 01.12.2005 godine I resenje Okruznog suda u Leskovcu
Gz.br.282/06 od 31.01.2006 godine, ponistiti kao nezakonita.
Podnosilac
zalbe moli sud da joj primerak odluke po zalbi, dostavi.
Punomocnik podnosioca zalbe-advokat,